Mekka – 88 ajeta
U
ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1.
Ta-sin-mim.
2.
Ovo su ajeti Knjige jasne!
3.
Mi ćemo ti kazati neke vijesti o Musau i faraonu, onako kako je bilo, a to
za one ljude koji vjeruju.
4.
Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke bio izdijelio;
jedne je tlačio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao, doista,
je smutljivac bio.
5.
A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlačeni, milošću obaspemo i
da ih vođama i nasljednicima učinimo,
6.
i da im na Zemlji vlast darujemo, a da faraonu i Hamanu i vojskama njihovim
damo da dožive baš ono zbog čega su od njih strahovali.
7.
I Mi nadahnusmo Musaovu majku: "Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život,
baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti
i poslanikom ga učiniti."
8.
I nađoše ga faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad; - zaista su
faraon i Haman i vojske njihove uvijek griješili.
9.
I žena faraonova reče: "On će biti radost i meni i tebi! Ne
ubijte ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti." A
oni ništa ne predosjetiše.
10.
I srce Musaove majke ostade prazno, umalo ga ne prokaza, da Mi srce njeno nismo
učvrstili i vjernicom je učinili.
11.
I ona reče sestri njegovoj: "Idi za njim!" I ona ga ugleda
izdaleka, a oni nisu bili ništa primijetili.
12.
A Mi smo mu već bili zabranili dojilje, pa ona reče:
"Hoćete li da vam je pokažem porodicu koja će vam se o njemu
brinuti i koja će mu dobro željeti?"
13.
I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je
Allahovo obećanje istinito; ali većina njih ne zna.
14.
I kad se on spasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi
nagrađujemo one koji dobra djela čine.
15.
I on uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih i u njemu zateče
dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu, a drugi neprijateljskom
narodu, pa ga zovnu u pomoć onaj iz njegova naroda protiv onog iz
neprijateljskog naroda, i Musa ga udari šakom i – usmrti. "Ovo je šejtanov
posao!" – uzviknu -, "on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u
zabludu dovodi!
16.
Gospodaru moj," – reče onda – "ja sam sam sebi zlo nanio,
oprosti mi!" I On mu oprosti, On, uistinu, prašta i On je milostiv.
17.
"Gospodaru moj," – reče -, "tako mi blagodati koju si mi
ukazao, više nikada nevjernicima neću biti od pomoći!"
18.
I Musa u gradu osvanu prestrašen, očekujući šta će biti, kad ga
onaj isti od juče pozva ponovo u pomoć. "Ti si, zbilja, u pravoj
zabludi!" – reče mu Musa,
19.
i kad htjede da ščepa zajedničkog im neprijatelja, reče mu onaj:
"O Musa, zar ćeš da ubiješ i mene kao što si juče ubio
čovjeka? To hoćeš da na zemlji silu provodiš, a ne želiš da
miriš."
20.
I jedan čovjek s kraja grada dotrča: "O Musa," – reče
– "glavešine se dogovaraju da te ubiju; zato bježi, ja sam ti zbilja
iskren savjetnik."
21.
I Musa iziđe iz grada, ustrašen, iščekujući šta će se
desiti. "Gospodaru moj," – reče – "spasi me naroda koji ne
vjeruje!’
22.
I kad se uputi prema Medjenu, on reče: "Gospodar moj će mi
pokazati pravi put!"
23.
A kad stiže do vode medjenske, zateče oko nje mnoge ljude kako napajaju
stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije ženske koje su je od vode odbijale.
"Šta vi radite?" – upita on. "Mi ne napajamo dok čobani ne
odu" – odgovoriše one – "a otac nam je veoma star."
24.
I on im je napoji, a onda ode u hladovinu i reče: "Gospodaru moj, ma
kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!"
25.
I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče:
"Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam je napojio!" I kad mu
on dođe i kaza mu šta je doživio, on reče: "Ne strahuj, spasio
si se naroda koji ne vjeruje!’
26.
"O oče moj," – reče jedna od njih – "uzmi ga u najam,
najbolje da unajmiš snažna i pouzdana."
27.
"Ja želim da te oženim jednom od ove dvije kćeri moje" – reče
on – "ali treba da me osam godina služiš; a ako deset napuniš, bit će
dobra volja tvoja, a ja ne želim da te na to silim; ti ćeš vidjeti, ako
Bog da, da sam dobar."
28.
"Neka bude tako između mene i tebe!" – reče Musa -,
"koji god od ta dva roka ispunim, nema mi se šta prigovoriti, a Allah je
jamac za ono što smo utanačili."
29.
I kad Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa čeljadi svojom, on ugleda vatru
na jednoj strani brda. "Pričekajte!" – reče čeljadi
svojoj -, " vidio sam vatru, možda ću vam od nje kakvu vijest
donijeti, ili zapaljenu glavnju, da se ogrijete."
30.
A kad dođe do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla, u
blagoslovljenom kraju: "O Musa, Ja sam – Allah, Gospodar svjetova!
31.
Baci štap svoj!" I kad vidje da se poput hitre zmije kreće, on
uzmače i ne vrati se. "O Musa, priđi ne boj se, sigurno ti se
nikakvo zlo dogoditi neće!
32.
Uvuci svoju ruku u njedra svoja, pojavit će se bijela, a bez mane, i
priberi se tako od straha! To su dva dokaza od Gospodara tvoga faraonu i glavešinama
njegovim; oni su, zaista, narod raskalašeni".
33.
"Gospodaru moj", - reče – "ja sam ubio jednog njihovog
čovjeka, pa se bojim da i oni mene ne ubiju...
34.
A moj brat Harun je rječitiji od mene, pa pošalji sa mnom i njega kao
pomoćnika da potvrđuje riječi moje, jer se bojim da me ne nazovu
lašcem.
35.
"Pomoći ćemo te bratom tvojim" – reče On – "i
obojici ćemo vlast dati, pa vam se oni neće usuditi prići; s
Našim znamenjima vas dvojica i oni koji vas budu slijedili postat će
pobjednici."
36.
I kada im Musa donese Naše jasne dokaze, oni povikaše: "Ovo je samo
smišljena čarolija; nismo čuli da se ovako nešto dešavalo u doba
predaka naših!’
37.
"Gospodar moj dobro zna onoga koji donosi uputstvo od njega: - reče
Musa -, "onoga koji će na kraju pobijediti, a nevjernici, doista
neće uspjeti!’
38.
"O velikaši", - reče faraon – "ja ne znam da vi imate
drugog boga osim mene, a ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se
popnem k Musaovu Bogu, jar ja mislim da je on, zaista, lažac!’
39.
A on i vojske njegove bijahu se bez ikakva osnova ponijeli na Zemlji i mislili
su da Nam neće biti vraćeni,
40.
pa Mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo; pogledaj kako su
skončali nevjernici!
41.
A bili smo ih učinili vođama koji su pozivali u ono zbog čega se
ide u vatru – a na Sudnjem danu niko im neće pomoći –
42.
i popratismo ih prokletstvom na ovom svijetu, a na onom svijetu bit će od
svakog dobra udaljeni:
43.
I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili, da bude
svjetlo ljudima i uputstvo i milost – da bi sebi došli.
44.
Ti nisi bio na zapadnoj strani kada smo Musau poslanstvo povjerili, a nisi bio
ni njegov savremenik.
45.
Mi smo mnoge narode podigli i oni su dugo živjeli; i ti nisi boravio među
stanovnicima Medjena da im kazuješ riječi Naše, nego ti Mi o njima
kazujemo vijesti.
46.
Ti nisi bio pored brda kad smo Musaa pozvali, ali Mi smo te poslali kao milost
Gospodara tvoga da opominješ ljude kojima prije tebe nije došao niko ko bi ih
opomenuo, da bi se opametili,
47.
i da ne reknu kad ih kazna stigne zbog onoga što su počinili:
"Gospodaru naš, zašto nam nisi poslao poslanika, pa da dokaze tvoje
slijedimo i vjernici budemo?"
48.
A kad im dolazi Istina od Nas, oni govore: "Zašto mu nije dato onako isto
kao što je dato Musau?" A zar oni još davno nisu porekli ono što je Musau
dato/ Oni govore: "Dvije čarolije, jedna drugu podržava" – i
govore: "Mi ni u jednu ne vjerujemo."
49.
Reci: "Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje nego ove dvije na pravi
put upućuje, nju bih slijedio, ako istinu govorite!"
50.
Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim.
A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu
uputu? Allah, doista, neće ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu
čini.
51.
A Mi objavljujemo sve riječ po riječ, da bi razmislili.
52.
Onima kojima smo dali Knjigu prije Kur'ana, vjeruju u nj,
53.
a kad im se kazuje, govore: "Mi vjerujemo u nj, on je istina od Gospodara
našeg, mi smo i prije bili muslimani."
54.
Oni će dobiti dvostruku nagradu zato što trpe i što lijepim zlo
uzvraćaju i što od onoga što im dajemo udjeljuju;
55.
a kada čuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: "Nama naša
djela, a vama vaša djela; mir vama! Mi ne želimo društvo neukih."
56.
Ti, doista, ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti želiš da uputiš, -
Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji
će pravim putem poći.
57.
Oni govore: "Ako s tobom budemo pravi put slijedili, bit ćemo brzo iz
rodnog kraja protjerani." Zar im Mi ne pružamo priliku da borave u svetom
i bezbjednom mjestu gdje se, kao Naš dar, slivaju plodovi svakovrsni;
međutim, većina njih ne zna.
58.
A koliko smo Mi sela i gradova uništili čiji su stanovnici u životu
obijesni bili! Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih, Nama
su ostali.
59.
A Gospodar tvoj nikada nije naselja uništavao dok u njihov glavni grad
poslanika ne bi poslao, koji im je dokaze Naše kazivao. I Mi smo samo onda
naselje uništavali kad su stanovnici njihovi nasilnici bili.
60.
Sve što vam je darovano samo su naslade i ukrasi u životu na ovom svijetu; a
ono što je u Allaha bolje je i trajno je. Zašto se ne opametite?
61.
Kako može biti jednak onaj kome smo lijepu nagradu obećali, i koju će
dobiti, i onaj kome smo dali da se naslađuje u životu na ovom svijetu, a
koji će, poslije, na onom svijetu u vatru ubačen biti?
62.
A na Dan kad ih On pozove i upita: "Gdje su oni koje ste Meni ravnim
smatrali?"
63.
reći će oni na kojima će se riječ obistiniti:
"Gospodaru naš, ove što smo na stranputicu naveli – naveli smo zato što
smo i sami na stranputici bili; mi ih se pred Tobom odričemo, oni se nama
nisu klanjali."
64.
"Pozovite božanstva vaša!" – reći će im se, pa će ih
oni pozivati, ali im se ona neće odazvati, i patnju će doživjeti i
zažalit će što na pravom putu nisu bili.
65.
A na Dan kad ih On pozove i upita: "Šta ste poslanicima odgovorili?"
66.
toga Dana oni neće znati šta će odgovoriti, pa ni jedan drugog
neće ništa pitati.
67.
A onaj koji se bude pokajao, i koji bude vjerovao, i koji bude dobra djela
činio, on će postići šta je želio.
68.
Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabira. Oni nemaju pravo da biraju.
Hvaljen neka je Allah i vrlo visoko iznad onih koje s njim izjednačuju!
69.
Gospodar tvoj zna ono što srca njihova kriju i ono što oni iskazuju.
70.
On je Allah drugog boga osim Njega nema; Njemu neka je hvala i na ovom i na
onom svijetu! Samo On sudi i Njemu ćete se vratiti.
71.
Reci: "Kažite vi meni – ako bi Allah dao da vam noć potraje
vječno, do Sudnjeg dana, koji bog bi vam, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne
čujete?"
72.
Reci: "Kažite vi meni – ako bi Allah dao da vam dan potraje vječno,
do Sudnjeg dana, koji bog bi vam, osim Allaha, noć dao da u njoj
otpočinete? Zar ne vidite?
73.
Iz Milosti Svoje On vam je dao noć i dan; da se u njoj odmarate, a da iz
dobara Njegovih privređujete i da zahvalni budete."
74.
A na Dan kada ih on pozove i upita: "Gdje su oni koje ste Meni ravnim
smatrali?"
75.
iz svakog naroda dovešćemo svjedoka i reći: "Dajte svoj
dokaz!" i oni će saznati da je Bog jedino Allah, a neće im biti
onih koje su izmišljali.
76.
Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko
blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi.
"Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!" –
govorili su mu ljudi iz naroda njegova –
77.
i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj
udio na ovom svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro
učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered
čine."
78.
"Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim" – govorio je
on. A zar nije znao da je Allah prije njega uništio neke narode koji su bili od
njega jači i koji su bili više nakupili, - a zločinci neće o
grijesima svojim ni ispitivani biti.
79.
I iziđe on pred narod svoj u svom sjaju. "Ah, da je i nama ono što je
dato Karunu!" govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovom
svijetu, - "on je, uistinu, presrećan."
80.
"Teško vama!" – govorili su učeni -, "onome koji vjeruje i
čini dobra djela bolje je Allahova nagrada, a bit će samo strpljivima
pružena."
81.
I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne
nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći.
82.
A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovu mjestu, stadoše govoriti:
"Zar ne vidite da Allah daje obilje onome od robova Svojih kome On
hoće, a i da uskraćuje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas
bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad neće
uspjeti?"
83.
Taj drugi svijet dat ćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da
nered čine, a oni koji se Allaha boje čeka srećan kraj.
84.
Onaj ko učini dobro djelo dobit će desetorostruku nagradu za njega, a
onaj ko uradi zlo – pa, oni koji budu zlo radili bit će tačno prema
zasluzi kažnjeni.
85.
Onaj koji ti objavljuje Kur'an sigurno će te vratiti na onaj svijet. Reci;
"Gospodar moj dobro zna ko je na pravom putu i ko je u očitoj
zabludi."
86.
Ti nisi očekivao da će ti Knjiga biti objavljena, ali, ona ti je
objavljena kao milost Gospodara tvoga; zato nikako ne budi nevjernicima
saučesnik!
87.
I neka te oni nikako ne odvrate od Allahovih riječi, kada ti se objave, i
pozivaj Gospodaru svome i nikako ne budi od onih koji druge njemu smatraju
ravnim!
88.
I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve će,
osim Njega, propasti! On će suditi, i Njemu ćete se povratiti!