Medina
- 176 ajeta
U
ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1.
O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a o
njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene
rasijao. I Allah se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i
rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vam bdi.
2.
I siročadi imanja njihova uručite, rđavo za dobro ne
podmećite i imetke njihove s imecima vašim ne trošite, - to bi, zaista,
bio veliki grijeh.
3.
Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se
ženite sa onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po
četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa
jednom; ili – eto vam onih koje posjedujete. Tako ćete se najlakše
nepravde sačuvati.
4.
i draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od
svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću
uživajte.
5.
I rasipnicima imetke, koje vam je Allah povjerio na upravljanje, ne uručujte,
a njihov imetak za ishranu i odijevanje trošite; i prijatne riječi im
govorite.
6.
I provjeravajte siročad dok ne stasaju za brak; pa ako ocijenite da su
zreli, uručite im imetke njihove. I ne žurite da ih rasipnički
potrošite dok oni ne odrastu. Ko je imućan – neka se uzdrži, a ko je
siromašan – neka onoliko koliko mu je, prema običaju, neophodno troši. A
imetke im uručujte u prisustvu svjedoka. A dosta
je to što će se pred Allahom račun
polagati.
7.
Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rođaci, i ženama dio
onoga što ostave roditelji i rođaci, bilo toga malo ili mnogo,
određeni dio.
8.
A kada diobi prisustvuju rođaci, siročad i siromasi, i njima nešto
darujte i lijepu riječ im recite.
9.
I neka se pribojavaju, kao kad bi sami iza sebe ostavili nejaku djecu za koju
strahuju, i neka se boje Allaha i neka govore istinu.
10.
Oni koji bez ikakva prava jedu imetke siročadi – doista jedu ono što
će ih u vatru dovesti i oni će u ognju gorjeti.
11.
Allah vam naređuje da od djece vaše – muškom pripadne toliko koliko dvjema
ženskima. A ako bude više od dvije ženskih, njima – dvije trećine onoga
što je ostavio, a ako je samo jedna njoj – polovina. A roditeljima, svakom
posebno – šestina od onoga što je ostavio, ako bude imao dijete; a ako ne bude
imao djeteta, a nasljeđuju ga samo roditelji, onda njegovoj materi -
trećina. A ako bude imao braće, onda njegovoj materi – šestina, pošto
se izvrši oporuka koju je ostavio, ili podmiri dug. Vi ne znate ko vam je
bliži, roditelji vaši ili sinovi vaši. To je Allahova
zapovijed! – Allah, zaista, sva zna i mudar je.
12.
A vam pripada – polovina onoga što ostave žene vaše, ako ne budu imale djeteta,
a ako budu imale dijete, onda - četvrtina onoga što su ostavile, pošto se
izvrši oporuka koju su ostavile, ili podmiri dug. A njima - četvrtina
onoga što vi ostavite, ako ne budete imali djeteta; a ako budete imali dijete,
njima – osmina onoga što ste ostavili, pošto se izvrši oporuka koju ste
ostavili, ili podmiri dug. A ako muškarac ili žena ne budu imali ni roditelja ni
djeteta, a budu imali brata ili sestru, onda će svako od njih dvoje dobiti
– šestinu; a ako ih bude više, onda zajednički učestvuju u
trećini, pošto se izvrši, ne oštećujući nikoga, oporuka koja je
ostavljana ili podmiri dug; to je Allahova zapovijed!
– A Allah sva zna i blag je.
13.
To su Allahovi propisi. Onoga ko se pokorava Allahu i
Poslaniku Njegovu – On će uvesti u džennetske
bašče, kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno
ostati, i to je uspjeh veliki.
14.
A onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegova
dizao i preko granica Njegovih propisa prelazio – On će u vatru baciti, u
kojoj će vječno ostati; njega čeka sramna patnja.
15.
Kada neka od žena vaših blud počini, zatražite da to protiv njih
četvorica od vas posvjedoče, pa ako posvjedoče, držite ih u
kućama sve dok ih smrt ne umori ili dok im Allah ne nađe izlaz neki.
16.
A ako dvoje to učine, izgrdite ih; pa ako se pokaju i poprave, onda ih na
miru ostavite, jer Allah prima pokajanje i samilostan je.
17.
Allah prima pokajanje samo od onih koji učine kakvo rđavo djelo samo
iz lakomislenosti, i koji se ubrzo pokaju; njima će Allah oprostiti. – A
Allah sve zna i mudar je.
18.
Uzaludno je kajanje onih koji čine rđava djela, a koji, kad se nekom
od njih približi smrt, govore: "Sad se zaista kajem!" a i onima koji
umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili.
19.
O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje
njihove, i da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od onoga
što ste im darovali prisvojite, osim ako budu očito zgriješile. S njima
lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš
u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.
20.
Ako hoćete da jednu ženu pustite, a drugom se oženite, i jednoj od njih
ste dali mnogo blaga, ne oduzimajte ništa od toga. Zar da joj to nasilno
oduzmete, čineći očigledan grijeh?
21.
Kako biste mogli i oduzeti to kada ste jedno s drugim živjeli i kada su one od
vas čvrstu obavezu uzele.
22.
I ne ženite se ženama kojima su se ženili očevi vaši, - a što je bilo, bit
će oprošteno; to bi, uistinu, bio razvrat, gnusoba i ružan put.
23.
Zabranjuju vam se: matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše i sestre
očeva vaših, i sestre matera vaših i bratične vaše, i sestrične
vaše, i pomajke vaše koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke žena
vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod okriljem od žena vaših s kojima ste
imali bračne odnose, - ali ako vi s njima niste imali bračne odnose,
onda vam nije grijeh -, i žene vaših rođenih sinova, i da sastavite dvije
sestre, - što je bilo, bilo je, Allah zaista prašta i samilostan je, -,
24.
i udate žene, osim onih koje zarobite; to su vam Allahovi
propisi, - a ostale su vam dozvoljene. ako želite da im vjenčane darove
date i da se njima oženite, a ne da blud činite. A ženama vašim s kojima
ste imali bračne odnose podajte vjenčane darove njihove kao što je
propisano. I nije vam grehota ako se, poslije određenog vjenčanog
dara, s njima nagodite. Allah zaista sva zna i mudar je.
25.
A onome među vama koji nije dovoljno imućan da se oženi slobodnom
vjernicom – eto mu one u vašem vlasništvu, robinje vaše, vjernice, - a Allah
najbolje zna kakvo je vjerovanje vaše -, ta jedne ste vjere. I ženite se njima,
s dopuštenjem vlasnika njihovih, i podajte im vjenčane darove njihove,
kako je uobičajeno, kada su čedne i kada javno ne čine blud i
kada tajno ne žive s ljubavnicima. – A kada one kao udate počine blud,
neka se kazne polovinom kazne propisane za slobodne žene. – To je za onoga od
vas koji se boji bluda; - a bolje vam je da se uzdržite! Allah prašta i
samilostan je.
26.
Allah želi da vam objasni i da vas putevima kojima su
išli oni prije vas uputi, i da vam oprosti. – A Allah sve zna i mudar je.
27.
Allah želi da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode žele da
daleko s pravog puta skrenete.
28.
Allah želi da vam olakša. – a čovjek je stvoren kao nejako biće.
29.
O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte, -
ali, dozvoljeno vam je trgovanje uz obostrani pristanak – i jedni druge ne
ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv.
30.
Onoga ko to nepravično i nasilno uradi – Mi ćemo u vatru baciti, to
je Allahu lahko.
31.
Ako se budete klonili velikih grijehova, oni koji su vam zabranjeni, Mi
ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvest ćemo vas u divno
mjesto.
32.
I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao. Muškarcima pripada
nagrada za ono što oni urade, a ženama nagrada za ono što one urade. I Allaha iz izobilja Njegova molite. – Allah, zaista, sva
dobro zna!
33.
Mi smo odredili nasljednike svemu onome što ostave roditelji i rođaci. A
onima s kojima ste sklopili ugovore – podajte njihov dio – Allah je, zaista,
svemu svjedok.
34.
Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima
i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za
vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu treba da brigu vode,
jer i Allah njih štiti. A onih čijih se neposlušnosti pribojavate, vi
posavjetujte, pa ih i udarite; kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne
činite! – Allah je, zaista, uzvišen i velik!
35.
A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog
pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele
izmirenje, Allah će ih pomiriti jer Allah sve zna i o svemu je
obaviješten!
36.
I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima
dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima,
i komšijama, bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima-namjernicima,
i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i
hvališu,
37.
one koji škrtare i traže od drugih da budu škrti i koji kriju ono što im je
Allah ih obilja svoga darovao; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju –
38.
i one koji troše imanja svoja da se pred svijetom pokažu, a ni Allaha ni u onaj svijet ne vjeruju. – A kome je šejtan drug, zao mu je drug!
39.
A šta bi im bilo da u Allaha i u onaj svijet vjeruju
i da od onoga što im Allah daje udjeljuju, kad Allah o njima sve zna?
40.
Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti. Dobra djela On će
umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati.
41.
A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe
dovedemo kao svjedoka protiv ovih?
42.
Tog dana jedva bi dočekali oni koji nisu vjerovali i koji su se protiv
Poslanika dizali da je nad njima zemlja poravnana; a od Allaha
neće moći ni jednu riječ sakriti.
43.
O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta
izgovarate, i kada ste džunubi – osim ako ste putnici
– sve dok se ne okupate. A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas
obavio prirodnu potrebu, ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete
vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite i lica vaša i ruke vaše
potarite. – Allah, zaista, briše grijehe i prašta.
44.
Zar ne vidiš kako oni kojima je dat dio Knjige pravi put zamjenjuju za zabludu
i žele da i vi s pravog puta skrenete?
45.
Allah dobro poznaje neprijatelje vaše, i Allah je dovoljan zaštitnik i Allah je
dovoljan pomagač!
46.
Ima Jevreja koji izvrću smisao riječima i
govore uvijajući jezicima svojim i huleći pravu vjeru:
"Čujemo, ali se ne pokoravamo!" i "Čuj, ne čuli
te!" i "Ra’ina!" A da oni kažu: "Čujemo i pokoravamo
se!" i "Čuj" i "Pogledaj na nas!" – bilo bi za
njih bolje i ispravnije; ali, Allah je njih zbog
nevjerovanja njihova prokleo, jer malo ko od njih vjeruje.
47.
O vi kojima je Knjiga data, u ovo što objavljujemo
povjerujte – ono što potvrđuje kao istinito ono što već imate – prije
nego što izbrišemo crte lica i ne damo im oblik kakav je straga, ili prije nego
ih prokunemo kao što smo prokleli one koji nisu subotu poštivali. – A Allahova zapovijest se mora izvršiti.
48.
Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će
manje grijehove od toga, kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu
ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki.
49.
Zar ne vidiš one koji sebe smatraju od grijeha čistim? Međutim, Allah
oslobađa od grijeha onoga koga On hoće, i nikome se neće, ni
koliko trun jedan, nepravda učiniti.
50.
Pogledaj kako izmišljaju laž o Allahu! A to je dovoljno da se teško ogriješe.
51.
Zar ne vidiš one kojima je dat jedan dio Knjige kako u kumire i šejtana vjeruju, a o neznabošcima govore: "Oni su na ispravnijem putu od vjernika".
52.
Njih je Allah prokleo, a onome koga je Allah prokleo nećeš naći
nikoga ko bi mu pomogao.
53.
Kada bi oni bilo kakav udio u vlasti imali, ljudima ne bi ništa dali
54.
ili bi ljudima na onome što im je Allah iz obilja Svoga darovao zavidjeli. A Mi
smo Ibrahimovim potomcima Knjigu i mudrost dali, i carstvo im veliko darovali,
55.
i bilo ih je koji su u nju vjerovali, a bilo ih je koji su od nje
odvraćali – njima je dovoljan Džehennem, oganj
užareni!
56.
One koji ne vjeruju u dokaze Naše Mi ćemo sigurno u vatru baciti; kad im
se kože ispeku, zamjenit ćemo ih drugim kožama
da osjete pravu patnju. Allah je, zaista silan i mudar.
57.
A one koji vjeruju i čine dobra djela uvešćemo,
sigurno, u džennetske bašče, kroz koje će
rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek ostati, a u njima
će čiste žene imati, i u debelu hladovinu ćemo ih uvesti.
58.
Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate
i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – A Allah doista sve čuje i vidi.
59.
O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima
vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako
vjerujete u Allah i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.
60.
Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što
je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred šejtanom
sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega. A šejtan
želi da ih u veliku zabludu navede.
61.
Kad im se kaže: "Prihvatite ono što Allah objavljuje, i Poslanika!" –
vidiš licemjere kako se od tebe sasvim okreću.
62.
A šta će tek biti kad ih, zbog djela ruku njihovih, pogodi kakva
nesreća, pa ti dođu kunući se Allahovom:
"Mi smo samo htjeli da učinimo dobro i da bude sloge".
63.
Allah dobro zna šta je u srcima njihovim, zato se ti ne obaziri na riječi
njihove i posavjetuju ih, i reci im o njima ono što će ih dirnuti.
64.
A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom
naređenju, pokoravali. A da oni koji su se sami prema sebi ogriješili
dođu tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i
Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je
milostiv.
65.
I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da
onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim
ne pokore. 66. A da smo Mi njima naredili: "Poubijajte se!" – ili:
"Iselite se iz zavičaja svog!" malo ko od njih bi to
učinio. A kada bi oni onako kako im se savjetuje postupali, bilo bi im
bolje i bili bi čvršći u vjeri.
67.
i tada bismo im Mi, sigurno, veliku nagradu dali
68.
i na pravi put ih usmjerili.
69.
Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku bit će u društvu vjerovjesnika, i
pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah
milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti!
70.
Ta blagodat će od Allaha biti, a dovoljno je to
što Allah sve zna.
71.
O vjernici, budite oprezni i nastupajte ili u četama ili odjednom svi.
72.
Među vama ima i takvih koji će sigurno oklijevati i koji će i
koji će, ako doživite poraz, reći: "Sam Allah mi je milost Svoju
ukazao što s njima nisam bio!"
73.
A ako vam Allah da pobjedu, on će sigurno reći – kao da je
između vas i Njega bilo nekakvo prijateljstvo -: "Da sam, kojom
srećom, s njima bio, veliki plijen bi dobio!"
74.
I neka se zato na Allahovu putu bore oni koji ne žale
da žrtvuju život na ovom svijetu za onaj svijet. A onoga ko se bori na Allahovu putu, pa pogine ili pobijedi, Mi ćemo,
sigurno, obilno nagraditi.
75.
A zašto se vi ne biste borili na Allahovu putu za
potlačene, za muškarce i žene i djecu, koji uzvikuju: "Gospodaru naš,
izbavi nas iz ovog grada, čiji su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi
zaštitnika i Ti nam podaj onoga ko će nam pomoći!"
76.
Vjernici se bore na Allahovom putu, a nevjernici na šejtanovom. Zato se borite protiv šejtanovih
štićenika, jer je šejtanovo lukavstvo zaista
slabo.
77.
Zar ne vidiš one kojima je rečeno: "Dalje od boja, već molitvu
obavljajte i milostinju dajite! A kada im bi
propisana borba, odjednom se neki od njih pobojaše ljudi, kao što se Allaha boje, ili još više, i uzviknuše: "Gospodaru
naš, zašto si nam borbu propisao? Da si nas toga još neko vrijeme
poštedio!" Reci: "Uživanje na ovom svijetu je kratko, a onaj svijet
je bolji za one koji se grijeha klone; i nikome se od vas ni koliko trun jedan
neće učiniti nepravda."
78.
Ma gdje bili, stići će vas smrt, pa kad bili i u visokim kulama. ako
ih stigne kakvo dobro, oni vele: "Ovo je od Allaha!"
a snađe li ih kakvo zlo, govore: "Ovo je zbog tebe!" Reci:
"Sve je od Allaha!" Pa šta je tim ljudima?!
– oni kao da ne razumiju ono što im se govori!
79.
Sreća koja ti se dogodi od Allaha je, a
nesreću koja te zadesi sam si zaslužio. Mi smo te, kao poslanika, svim
ljudima poslali, a Allah je dovoljan svjedok.
80.
Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu okreće
– pa, Mi te nismo poslali da im čuvar budeš.
81.
Licemjeri govore: "Pokoravamo se!" a kada odu od tebe, onda neki od
njih noću snuju nešto što je suprotno onome što
ti govoriš, i Allah naredi da se ono što oni snuju
pribilježi. Ti ih izbjegavaj i u Allaha se pouzdaj,
jer Allah je dovoljan zaštitnik.
82.
A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allah,
sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.
83.
Kada saznaju za nešto važno, a tiče bezbjednosti
ili opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obrate Poslaniku ili
predstavnicima svojim, saznali bi od njih ono što žele da saznaju. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, i vi biste,
osim malo vas, sigurno šejtana slijedili.
84.
Zato se bori na Allahovu putu, pa makar sam bio, a podstiči i vjernike; Allah će zaustaviti silu
onih koji ne vjeruju, Allah je jači i kazne Njegove su strožije.
85.
Onaj ko se bude za dobro zalagao – bit će i njemu udio u nagradi, a onaj
ko se bude za zlo zauzimao - bit će i njemu udio u kazni. – A Allah nad
svim bdi.
86.
Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili ga
uzvratite, jer će Allah za sve obračun tražiti.
87.
Allah će vas – nema drugog boga osim Njega – sigurno sabrati na Sudnjem
danu, u to nema nimalo sumnje! A čije su riječi od Allahovih riječi istinitije?
88.
Zašto se podvajate kada su u pitanju licemjeri koje je Allah vratio u nevjernike
zbog postupaka njihovih! Zar želite da na pravi put uputite one koje je Allah u
zabludi ostavio? A onoga koga Allah u zabludi ostavi – ti nikada nećeš na
pravi put uputiti.
89.
Oni bi jedva čekali da i vi budete nevjernici kao što su i oni nevjernici,
pa da budete jednaki. Zato ih ne prihvatajte kao
prijatelje dok se radi Allaha ne isele. A ako okrenu
leđa, onda ih hvatajte i ubijate gdje god ih nađete, i nijednog od
njih kao prijatelja i pomagača ne prihvatajte,
90.
osim onih koji se sklone kod nekog plemena s kojim vi imate ugovor o
nenapadanju, ili vam dođu, a teško im je da se bore protiv vas ili plemena
svog. A da Allah hoće, okrenuo bi ih protiv vas i oni bi se, uistinu,
protiv vas borili. Ako vas takvi ostave na miru i ne napadaju vas, i ako vam ponude
mir, onda vam Allah ne daje nikakva prava protiv njih.
91.
Vi ćete nailaziti i na one koji žele da budu bezbjedni
i od vas i od naroda svog; kad god se pozovu da budu mnogobošci, vrate se u
bezvjerstvo. Ako se oni ne okane vas i ne ponude vam mir i ako ne prestanu
vojevati protiv vas, vi ih hvatajte i ubijajte gdje god ih stignete, puno pravo
vam dajemo protiv njih.
92.
Nezamislivo je da vjernik ubije vjernika, to se može dogoditi samo nehotice. Onaj ko ubije vjernika nehotice –
mora osloboditi ropstva jednog roba – vjernika i predati krvarinu porodici
njegovoj; oslobođen je krvarine jedino ako oni oproste. Ako on pripada
narodu koji vam je neprijatelj, a sam je vjernik, mora osloboditi ropstva
jednog roba – vjernika; a ako pripada narodu s kojim ste u savezu, mora dati
krvarinu porodici njegovoj i osloboditi ropstva jednog roba – vjernika. Ne
nađe li, mora uzastopce postiti dva mjeseca da bi Allah primio pokajanje –
a Allah sve zna i mudar je.
93.
Onome ko hotimično ubije vjernika kazna će biti - Džehennem,
u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i
prokleće ga i patnju mu veliku pripremiti.
94.
O vjernici, kada u boj krenete, na Allahovu putu, sve
dobro ispitajte i onome ko vam nazove selam ne
recite: "Ti nisi vjernik!" – kako biste se domogli ovozemaljskih
dobara; ta u Allaha su mnoge dobiti! I vi ste prije
bili kao oni, pa vam je Allah darovao milost Svoju; zato uvijek sve dobro
ispitajte, a Allahu je, zaista, poznato ono što radite.
95.
Vjernici koji se ne bore – osim onih koji su za borbu nesposobni – nisu jednaki
onima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i
životima svojim. One koji se budu borili ulažući imetke svoje i živote
svoje Allah će odlikovati čitavim stepenom
nad onima koji se ne budu borili, i On svima obećava lijepu nagradu. Allah
će borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu,
96.
počasti od Sebe i oprost i milost. – Allah prašta i samilostan je.
97.
Kad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleki će upitati: "Šta
je bilo s vama?" – "Bili smo potlačeni na Zemlji" – odgovorit
će. – "Zar Allahova Zemlja nije prostrana i
zar se niste mogli nekud iseliti?" – reći će meleki,
i zato će njihovo prebivalište biti Džehennem, a
užasno je on boravište.
98.
Samo nemoćnim muškarcima, i ženama, i djeci, koji nisu bili dovoljno
snalažljivi i nisu znali puta,
99.
Allah će, ima nade, oprostiti jer Allah briše grijehe i prašta.
100.
Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na
Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojih neprijatelja, i
slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha
i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha
njemu je sigurna. – A Allah mnogo prašta i milostiv je.
101.
Nije vam grijeh da molitvu na putovanju skratite, i kada se bojite da će
vam nevjernici neko zlo nanijeti. Nevjernici su vam, doista, otvoreni
neprijatelji.
102.
Kada ti budeš među njima i kad odlučiš da zajedno sa njima obaviš
molitvu, neka jedni s tobom molitvu obavljaju i neka svoje oružje uzmu; i dok
budete obavljali molitvu, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođu oni
koji još nisu obavili molitvu pa neka i oni obave molitvu s tobom, ali neka
drže oružje svoje i neka budu oprezni. Nevjernici bi jedva dočekali da
oslabi pažnja vaša prema oružju i oruđu vašem, pa svi odjednom na vas navale.
A ako vam bude smetala kiša ili ako bolesni budete, nije vam grijeh da oružje
svoje odložite, samo oprezni budite. Allah je nevjernicima pripremio sramnu
patnju.
103.
A kada molitvu završite, Allaha spominjite, i
stojeći, i sjedeći, i ležeći. A u bezbjednosti
obavljajte molitvu u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u određeno
vrijeme molitvu obavljaju.
104.
Nemojte malaksati tražeći neprijatelja; ako vi trpite bol, trpe i oni bol
kao i vi, a vi se još od Allaha nadate onome
čemu se oni ne nadaju. – A Allah sve zna i mudar je.
105.
Mi tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da ljudima sudiš onako kako ti Allah
objavljuje. I ne budi branilac varalicama,
106.
i zamoli oprost od Allaha, - Allah, uistinu, prašta i
samilostan je.
107.
I ne brani one koji su u dušama svojim podmukli jer Allah nikako ne voli onoga
ko je podmukao, grešnik.
108.
Oni se kriju od ljudi, ali se ne mogu sakriti od Allaha,
a On je s njima i kad noću smišljaju riječi kojima On nije
zadovoljan; Allah dobro zna sve ono što oni rade.
109.
Eto, vi ih branite na ovom svijetu, a ko će ih pred Allahom
na Sudnjem danu braniti, ili ko će im zastupnik biti?
110.
Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći će da Allah prašta i
da je milostiv.
111.
Onaj ko grijeh uradi – na svoju štetu ga je uradio. – A Allah sve zna i mudar
je.
112.
A onaj ko kakav prestup ili grijeh počini pa time nedužna čovjeka
potvori – natovario je na sebe i kletvu i grijeh očiti.
113.
Da nije Allahove dobrote i Njegove milosti prema
tebi, - neki pojedinci njihovi su bili naumili da te prevare – ali su samo sebe
prevarili, a tebi nisu nimalo naudili. Tebi Allah objavljuje Knjigu i mudrost i
uči te onome što nisi znao; velika je Allahova
blagodat prema tebi!
114.
Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se
milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja
sloga među ljudima. A ko to čini iz želje da Allahovu
naklonost stekne Mi ćemo mu, sigurno, veliku nagradu dati.
115.
Onoga ko se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji pođe
putem koji nije put vjernika, pustit ćemo da čini šta hoće, i
bacit ćemo ga u Džehennem, - a užasno je on
boravište!
116.
Allah sigurno neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostit
će kome hoće ono što je manje od toga. A daleko je zalutao onaj ko
smatra da je Allahu neko ravan.
117.
Oni se mimo Allah ženskim kumirima klanjaju, a ne klanjaju se drugom do šejtanu-prkosniku,
118.
prokleo ga Allah! A on je rekao: "Ja ću se sigurno potruditi da
preotmem za sebe određen broj Tvojih robova,
119.
i navodiću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivaću ih, sigurno, lažnim nadama, i sigurno
ću im zapovjediti pa će stoci uši rezati, i sigurno ću im
narediti pa će stvorenja Allahova
mijenjati!" A onaj ko za zaštitnika šejtana
prihvati, a ne Allaha, doista će propasti!
120.
On im obećava i primamljuje ih lažnim nadama, a ono što im šejtan obeća samo je obmana.
121.
Njihovo prebivalište bit će Džehennem i oni iz
njega neće naći spasa!
122.
One koje vjeruju i čine dobra djela uvešćemo
u džennetske bašče kroz koje će rijeke
teći, u kojima će vječno i zauvijek ostati, - Allahovo je istinito obećanje, a čije su
riječi od Allahovih istinitije!
123.
To neće biti ni po vašim željama ni po željama sljedbenika Knjige; onaj ko
radi zlo bit će kažnjen za to i neće naći, osim Allaha, ni zaštitnika ni pomagača;
124.
a onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, - ući
će u Džennet i neće mu se učiniti ni
koliko trun jedan nepravda.
125.
Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, čineći još i
dobra djela, i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu? – A Ibrahima je
Allah uzeo za prijatelja.
126.
Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na
Zemlji; i Allah sve zna.
127.
Oni traže od tebe propise o ženama. Reci: "Allah će vam objasniti
propise o njima – nešto vam je već kazao u Knjizi o ženama-sirotama,
kojima uskraćujete ono što im je propisano a ne želite da se njima
oženite, i o nejakoj djeci, i o tome da sa siročadi treba da pravedno
postupite. A Allah sigurno zna za dobro koje učinite.
128.
Ako se neka žena plaši da će joj muž početi joguniti ili da će
je zanemariti, onda se oni neće ogriješiti ako se nagode, - a nagodba je
najbolji način -, ta ljudi su stvoreni lakomi! I ako vi budete lijepo
postupali i Allaha se bojali – pa, Allah dobro zna
ono što radite.
129.
Vi ne možete potpuno jednako postupati prema ženama svojim ma koliko to
željeli, ali ne dopustite sebi takvu naklonost pa da jednu ostavite u
neizvjesnosti. I ako vi budete odnose popravili i nasilja se klonili, - pa,
Allah će, zaista, oprostiti i samilostan biti.
130.
A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah će ih, iz obilja Svoga, neovisnim
učiniti; - Allah je neizmjerno dobar i mudar.
131.
Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na
Zemlji. Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas,
a i vama, već zapovjedili da se bojite Allaha. A
ako ne budete vjerovali, - pa, uistinu, Allahovo je
ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, Allah nije ni o kome ovisan i On
je hvale dostojan!
132.
Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na
Zemlji, i Allah je kao Gospodar dovoljan.
133.
Ako On hoće, vas će ukloniti, o ljudi! a druge dovesti; On je kadar
da to učini.
134.
Onaj ko želi nagradu na ovom svijetu – pa, u Allaha je
nagrada i ovoga i onoga svijeta, - a Allah sve čuje i sve vidi.
135.
O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha
radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat
ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima!
Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo
svjedočili ili svjedočenje izbjegavali, - pa, Allah zaista zna ono
što radite.
136.
O vjernici, vjerujte u Allaha, i Poslanika Njegova, i
u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije.
A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove,
i u onaj svijet – daleko je zalutao.
137.
Onima koji su bili vjernici, i zatim postali nevjernici, pa opet postali
vjernici i ponovo postali nevjernici, i pojačali nevjerovanje, Allah
doista neće oprostiti i neće ih na pravi put izvesti.
138.
Bolnu patnju navijesti licemjerima,
139.
koji prijateljuju sa nevjernicima, a ne s vjernicima! Zar kod njih traže snagu,
a sva snaga pripada samo Allahu?
140.
On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove
riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine
dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bit ćete kao i oni. Allah
će sigurno zajedno sastaviti u Džehennemu
licemjere i nevjernike,
141.
one koji iščekuju šta će biti s vama: pa ako vam Allah daruje
pobjedu, oni reknu: "Zar nismo bili uz vas?" a ako sreća posluži
nevjernike, onda govore njima: "Zar vas nismo mogli pobijediti i zar vas
nismo odbranili od vjernika?" Na Sudnjem danu
Allah će vam svima presuditi! A Allah neće dati priliku nevjernicima
da unište vjernike.
142.
Licemjeri misle da će Allah prevariti, i On će ih za varanje njihovo
kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se
pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne
spomenu;
143.
neodlučni su kome će se privoljeti, da li ovima ili onima. A onoga
koga Allah u zabludi ostavi – ti nećeš naći načina da ga na
pravi put uputiš.
144.
O vjernici, ne prijateljujte sa nevjernicima umjesto s vjernicima! Zar
hoćete da pružite Allahu očigledan dokaz protiv sebe?
145.
Licemjeri će na samom dnu Džehennema biti i ti
im nećeš zaštitnika naći;
146.
ali oni koji se pokaju i poprave i koji čvrsto Allaha
prihvate i vjeru svoju u Allaha iskreno ispolje, bit će s vjernicima, a Allah će sigurno
vjernicima veliku nagradu dati.
147.
Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali? Allah je blagodaran i sveznajući.
148.
Allah ne voli da se o zlu glasno govori, to može samo onaj kome je učinjena
nepravda. – A Allah sve čuje i sve zna.
149.
Bilo da vi dobro djelo javno učinite ili ga sakrijete ili nepravdu
oprostite, - pa, Allah mnogo prašta i sve može.
150.
Oni koji u Allah i poslanike Njegove ne vjeruju i žele da između Allah i
poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore; "U neke
vjerujemo, a u neke ne vjerujemo", i žele da između toga nekakav stav
zauzmu –
151.
oni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju.
152.
A oni koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju i
nijednog od njih ne izdvajaju – On će ih, sigurno, nagraditi. – A Allah
prašta i samilostan je.
153.
Sljedbenici Knjige traže od tebe da im spustiš Knjigu. Pa, od Musaa su tražili i više od toga, kad su, uglas, rekli:
"Pokaži nam Allah!" Zato ih je, zbog bezdušnosti njihove, munja
ošinula. Poslije su, kada su im očigledni dokazi bili pokazani, tele
prihvatili, ali smo i to oprostili, a Musau smo
očitu vlast dali,
154.
i iznad njih smo brdo digli, zbog zavjeta koji su dali, i Mi smo im rekli:
"Na kapiju pognutih glava uđite!" – i još smo im rekli: "O
subotu se ne ogriješite!" – i od njih smo čvrsto obećanje uzeli.
155.
Ali zato što su zavjet prekršili i što u Allahove
dokaze nisu povjerovali, što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali i što
su govorili: "Naša su srca okorjela" – Allah im je, zbog
nevjerovanja, njihova srca zapečatio, pa ih je samo malo vjerovalo –
156.
i zbog nevjerovanja njihova i zbog iznošenja teških kleveta protiv Merjeme
157.
i zbog riječi njihovih: "Mi smo ubili Mesiha,
Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika:... A nisu ga ni ubili ni raspeli,
već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili,
oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su
nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili,
158.
već ga je Allah uzdigao Sebi. – a Allah je silan i mudar.
159.
I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, neće u njega
onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih
svjedočiti.
160.
I zbog teškog nasilja Jevreja mi smo im neka lijepa
jela zabranili koja su im bila dozvoljena, i zbog toga što su mnoge od Allahova puta odvraćali
161.
i zato što su kamatu uzimali, a bilo im je zabranjeno, i zato što su tuđe
imetke na nedozvoljen način jeli. A za nevjernike među njima Mi smo
kaznu bolnu pripremili.
162.
Ali onima među njima koji su u nauku sasvim upućeni, i pravim
vjernicima, - oni vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je
objavljeno prije tebe – naročito onima koji molitvu obavljaju i onima koji
zekat daju i u Allah i u onaj svijet vjeruju, - njima ćemo sigurno veliku
nagradu dati.
163.
Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i
vjerovjesnicima poslije njega, a objavili smo i Ibrahimu, i Ismailu,
i Ishaku, i Jakubu i
unucima, i Isau, i Ejjubu,
i Junusu, i Harunu, i
Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur
–
164.
i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo
kazivali, - a Allah je sigurno s Musaom razgovarao -,
165.
o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije
poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom
imali. – A Allah je silan i mudar.
166.
Allah svjedoči da je istina ono što ti objavljuje, objavljuje ono što On
jedini zna, a i meleki svjedoče; - a dovoljan je
Allah kao svjedok.
167.
One koji neće da vjeruju i koji od Allahova puta
odvraćaju daleko su zalutali.
168.
onima koji neće da vjeruju i koji čine nepravdu Allah doista
neće oprostiti i neće im put pokazati,
169.
osim puta u Džehennem; u kome će vječno i
zauvijek ostati; to je Allahu lahko.
170.
O ljudi, Poslanik vam je već donio Istinu od Gospodara vašeg; zato
vjerujte – bolje vam je! A ako ne budete vjerovali, - pa, Allahovo
je ono što je nebesima i na Zemlji, i Allah sve zna i mudar je.
171.
O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite
samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin,
samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju
je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: "Trojica
su!" Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog, - hvaljen neka je
On! – zar On da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na
Zemlji, i Allah je dovoljan kao zaštitnik.
172.
Mesihu neće biti zazorno da prizna da je Allahov rob, pa ni melekima,
Njemu najbližim. A one kojima bude zazorno da se Njemu klanjaju, i koji se budu
oholili, Allah će ih sve pred Sebe sakupiti:
173.
vjernike koji su dobra djela činili On će prema zasluzi nagraditi i
još će im, iz obilja Svoga, više dati; a one koji su zazirali i oholili se
– na nesnosne muke će staviti i oni neće naći sebi, mimo Allaha, ni zaštitnika ni pomagača.
174.
O ljudi, dokaz vam je već stigao od Gospodara vašeg i Mi vam objavljujemo
jasnu Svjetlost.
175.
One koji budu u Allaha vjerovali i čvrsto se
Njegovih propisa pridržavali – On će sigurno u milost Svoju i blagodat
uvesti, i pravim putem Sebi uputiti.
176.
Oni traže od tebe tumačenje, Reci: "Allah će vam kazati propis o
"kelali": ako neko umre, i ne bude imao
djeteta, a ima sestru, njoj – polovina njegove ostavštine, a on će
naslijediti nju ako ona ne bude imala dijete; a ako su dvije, njima – dvije
trećine njegove ostavštine. A ako su oni braća i sestre, onda će
muškarcu pripasti dio jednak koliko dvjema ženskima. To vam Allah objašnjava,
da ne zalutate. A Allah zna sve.