Mekka – 123 ajeta
U
ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Elif-lam-ra. Ovo je Knjiga
čiji se ajeti pomno nižu i od vremena do vremena
objavljuju, od Mudrog i Sveznajućeg,
2.
da se samo Allahu klanjate, - ja sam vam od Njega, da opominjem i da radosne
vijesti kazujem -,
3.
da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati
da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će
zasluženu nagradu. A ako leđa okrenete, - pa, ja se, zaista, bojim za vas
patnje na Velikom danu.
4.
Allahu ćete se vratiti, a On sve može!
5.
Eto, oni grudi svoje okreću sa željom da se od Njega sakriju. A i kad se u
ruho svoje umotavaju, On zna ono što skrivaju i ono što pokazuju, - On,
uistinu, zna misli svačije.
6.
Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje
će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj
Knjizi.
7.
On je u šest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio – a Njegov prijesto je iznad vode bio – da bi vas iskušao koji će
od vas bolje postupati. Ako ti rekneš: "Poslije smrti bit ćete doista
oživljeni", nevjernici će sigurno reći: "Ovo nije ništa
drugo do očita varka!"
8.
ako im Mi kaznu do roka određenog odgodimo, oni će sigurno reći:
"Zašto je zadržava?" A onoga dana kad im dođe, neće biti od
njih otklonjena i sa svih strana bit će okruženi onim čemu su se
rugali.
9.
Ako čovjeku milost Našu pružimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u
očajanje i postaje nezahvalnik.
10.
A ako ga blagodatima obaspemo, poslije nevolje koja ga zadesila, on će
sigurno reći; "Nevolje su me napustile!" On je doista umišljen i
razmetljiv,
11.
a samo strpljive i oni koji dobra djela čine čeka oprost i nagrada
velika.
12.
Nemoj ti ništa od onoga što ti se objavljuje izostaviti, što tišti grudi tvoje,
zato da oni ne bi rekli: "Zašto mu nije poslano kakvo blago, ili, zašto s
njim nije došao melek?" Tvoje je da opominješ, a
o svemu se samo Allah brine.
13.
Zar oni da govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Pa sačinite vi
deset Kur'anu sličnih, izmišljenih sura, i koga god hoćete, od onih u
koje pored Allaha vjerujete, u pomoć pozovite,
ako je istina što tvrdite!"
14.
A ako vam se ne odazovu, onda znajte da se on objavljuje samo s Allahovim znanjem i da nema boga osim Njega – zato
muslimani postanite!
15.
Onima koji žele život na ovom svijetu i ljepote njegove – Mi ćemo dati
plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti.
16.
Njih će na onom svijetu samo vatra peći; tamo neće imati nikakve
nagrade za ono što su na Zemlji radili i bit će uzaludno sve što su
učinili.
17.
Zar je onaj koji želi samo ovaj svijet kao onaj kome je jasno ko je Gospodar
njegov, na što se nadovezuje Kur'an kao svjedok Njegov, i još prije njega
Knjiga Musaova, putovođa
i milost. To su oni koji vjeruju u nj. A onima koji su se protiv njega urotili
vatra će boravište biti. Zato ti nikako ne sumnjaj u nj, on je zaista
istina od Gospodara tvoga, ali većina ljudi neće da vjeruje.
18.
Ima li nepravednije od onoga koji o Allahu izmišlja laži? Oni će pred
Gospodara svoga biti dovedeni, a svjedoci će reći; "Ovi su
izmišljali laži o Gospodaru svome!" Neka Allahovo
prokletstvo stigne mnogobošce,
19.
koji od Allahova puta odvraćaju i krivim ga
prikazuju; oni i u onaj svijet ne vjeruju.
20.
Oni na Zemlji ne mogu Allahu umaći, niti, osim Allaha,
drugog zaštitnika imaju. Njima će patnja biti umnogostručena, jer
nisu htjeli ni da čuju ni da bilo šta vide,
21.
oni su sami sebe upropastili, - a neće im biti ni onih koje su izmišljali,
-
22.
oni će, zbilja, na onom svijetu biti sasvim izgubljeni.
23.
Oni koji budu vjerovali i dobra djela činili i koji Gospodaru svome budu
odani bit će stanovnici Dženneta, u njemu
će vječno boraviti.
24.
Ove dvije vrste su kao slijep i gluh i kao onaj koji vidi i čuje. A mogu
li se oni uporediti/ Pa zašto ne razmislite?
25.
I Nuha poslasmo narodu njegovu. "Ja sam tu"
– govorio je on – "da vas otvoreno opominjem,
26.
da se ne klanjate nikome drugom osim Allahu; ja se, zaista, plašim za vas
patnje na nesnosnom danu."
27.
Glavešine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekoše; "Koliko mi
vidimo, ti si čovjek kao i mi, a vidimo da te bez ikakva razmišljanja
slijede samo oni koji su niko i ništa među nama; ne vidimo da ste vi imalo
od nas bolji, štaviše, mislimo da ste
lažljivci."
28.
"O narode moj." – govorio je on – "da vidimo! Ako je meni jasno
ko je Gospodar moj i ako mi je On od Sebe dao vjerovjesništvo, a vi ste slijepi
za to, zar da vas silimo da to protiv volje vaše priznate?
29.
O narode moj! Za ovo ja od vas ne tražim blaga, Allah će mene nagraditi. I
ja neću otjerati vjernike, oni će pred Gospodara svoga izići;
ali, ja vidim da ste vi narod koji ne zna.
30.
O narode moj! Ko bi me od Allaha odbranio
kad bi ih ja otjerao? Zašto se ne urazumite?
31.
Ja vam ne kažem: ’U mene su Allahove riznice’ – niti:
’Meni je poznata budućnost’ – niti kažem: ’Ja sam melek’,
- a ne govorim ni o onima koje vaše oči s prezirom gledaju: ’Allah im
nikakvo dobro neće dati’ – ta Allah dobro zna šta je u dušama njihovim -,
jer bi se tada ogriješio."
32.
"O Nuhu", - rekoše oni – "ti si želio
da se s nama raspravljaš i dugo si se raspravljao. Daj neka se ostvari ono što
nam prijetiš, ako istinu govoriš!"
33.
"To će vam učiniti samo Allah ako bude htio" – reče on
-, "i vi nećete moći umaći.
34.
Ako Allah hoće da vas ostavi u zabludi, neće vam savjet moj
koristiti, ma koliko ja želio da vas savjetujem. On je Gospodar vaš i Njemu
ćete se vratiti".
35.
Zar ovi da govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Ako ga izmišljam,
grijeh će pasti na mene, a ja nemam ništa s tim što vi iznosite
klevete".
36.
I Nuhu bi objavljeno: "Osim onih koji su već
vjernici, niko više iz naroda tvoga neće vjernik postati, zato se ne
žalostite zbog onoga što oni stalno čine,
37.
I gradi lađu pred Nama i po Našem nadahnuću, i ne obraćaj Mi se
više zbog nevjernika – oni će sigurno biti potopljeni!’
38.
I on je gradio lađu. I kad god bi pored njega prolazile glavešine naroda
njegova, rugale bi mu se. "Ako vi rugate nama" – govorio je on -,
"rugat ćemo se i mi vama, onako kako se vi rugate,
39.
i saznat ćete, zaista, koga će snaći sramna kazna i ko će u
vječnoj muci biti."
40.
I kad je zapovijed Naša pala i voda s površine Zemlje pokuljala, Mi smo rekli:
"Ukrcaj u lađu od svake životinjske vrste po jedan par, i čeljad
svoju – osim onih o kojima je bilo govora – i vjernike!" – a malo je bilo
onih koji su s njim vjerovali.
41.
I on reče: "Ukrcajte se u nju, u ime Allaha,
neka plovi i neka pristane! Gospodar moj, uistinu, prašta i samilostan
je."
42.
I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda i Nuh
zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko: "O sinko moj, ukrcaj se s nama,
ne budi s nevjernicima!
43.
a on reče: "Sklonit će se na kakvo brdo koje će me od vode
zaštiti." – "Niko danas Allahove kazne
neće pošteđen biti, osim onoga kome se On smilovao!" – reče
Nuh, i val ih razdvoji, i on potopljen bi.
44.
I bi rečeno: "O Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o nebo,
prestani!" I voda se povuče i ispuni se odredba, a lađa pristade
na planini Al-Džudi, i bi rečeno: "Daleko nek je narod nevjernički!"
45.
A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga i rekao:
"Gospodaru moj, sin moj je čeljade moje, a obećanje Tvoje je
zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji!’
46.
"O Nuhu, on nije čeljade tvoje" –
rekao je On – "jer radi ono što ne valja, zato Me ne moli za ono što ne
znaš! Savjetujem ti da neznalica ne budeš."
47.
"Gospodaru moj", - reče – "tebi se ja utičem da Te
više nikad ne zamolim za ono što ne znam! Ako mi ne oprostiš i ne smiluješ mi
se, biću izgubljen."
48.
"O Nuhu", - bi rečeno – "iskrcaj
se, s pozdravom Našim i blagoslovima tebi i narodima koji će se izroditi
od ovih koji su s tobom! Bit će naroda kojima ćemo davati da uživaju,
a koje će poslije snaći Naša kazna nesnosna!’
49.
To su nepoznate vijesti koje ti Mi objavljujemo; ni ti ni narod tvoj niste
prije ovoga ništa znali. Zato budi strpljiv, ishod će, zaista, u korist
čestitih biti.
50.
"I Adu- brata njihova Huda. "O narode moj", - govorio je on –
"Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine
iznosite.
51.
O narode moj, ja ne tražim od vas nagrade za ovo; mene će nagraditi Onaj
koji me je stvorio! Zašto se ne opametite?
52.
O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On
će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu, uz onu
koju imate, i ne odlazite kao mnogobošci!"
53.
"O Hude", - govorili su oni – "nisi nam nikakav dokaz donio, i
mi na samu tvoju riječ nećemo napustiti božanstva naša, mi tebi ne
vjerujemo.
54.
Mi kažemo samo to da te je neko božanstvo naše zlom pogodilo." "Ja
pozivam Allaha za svjedoka" – reče on -,
"a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što vi druge Njemu
ravnim smatrate,
55.
pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi
vremena ne dajte,
56.
ja se uzdam u Allaha, u moga i vašega Gospodara! Nema
ni jednog živog bića koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa
pravedno.
57.
Pa ako okrenete leđa, - a ja sam vam saopćio ono što vam je po meni
poslano -, Gospodar moj će umjesto vas narod drugi dovesti, i vi Mu
ničim nećete nauditi; Gospodar moj zaista bdi nad svim".
58.
I kad je došla kazna Naša, Mi smo, milošću Našom, Huda i vjernike s njim
spasili i patnje surove ih poštedjeli.
59.
Eto, to je bio Ad, on je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposlušan
poslanicima svojim, i pristajao uz svakog silnika, inadžiju.
60.
I prokletstvo je na ovom svijetu stalno bilo s njim, a bit će i na Sudnjem
danu. Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svoga; daleko neka je Ad, narod Hudov!
61.
I Semudu – brata njihova Saliha.
"O narode moj", - govorio je on – "klanjate se samo Allahu, vi
drugog boga osim Njega nemate! On vas od Zemlje stvara i daje vam da živite na
njoj! Zato ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je,
zaista, blizu i odaziva se."
62.
"O, Salihu". – govorili su oni – "ti
si među nama prije ovoga cijenjen bio. Zašto nam braniš da se klanjamo onome
čemu su se preci naši klanjali? Mi uveliko
sumnjamo u ono u čemu nas ti pozivaš."
63.
"O, narode moj", - govorio je on – "da vidimo: ako je meni jasno
ko je Gospodar moj i ako mi je On sam vjerovjesništvo dao, pa ko će me od Allaha odbraniti ako Ga ne budem
slušao, ta vi biste samo uvećali propast moju.
64.
O, narode moj, evo ova Allahova kamila je znamenje za
vas, pa pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne
činite joj nikakvo zlo, da vas ne bi zadesila kazna bliska."
65.
Ali, oni je zaklaše, pa on reče: "Živjet ćete u zemlji svojoj
još samo tri dana, to je istinita prijetnja".
66.
I kad je došla kazna Naša, Mi smo, milošću Našom, Saliha
i vjernike s njim spasili od sramote toga dana, - Gospodar tvoj je, uistinu,
moćan i silan -,
67.
a one koji su činili zlo pogodio je strašan glas i oni su u zemlji svojoj
osvanuli mrtvi, nepomični,
68.
kao da na njoj nikad nisu ni postojali. Semud,
doista, u Gospodara svoga nije vjerovao; daleko neka je Semud!
69.
I Ibrahimu smo izaslanike Naše poslali da mu donesu radosnu vijest.
"Mir!" – rekoše; - "Mir!" – odgovori on, i ubrzo im donese
pečeno tele.
70.
A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiču, on osjeti da nisu gosti i
obuze ga neka zebnja od njih. "Ti se ne boj!" – rekoše oni -,
"mi smo Lutovu narodu poslani."
71.
A žena njegova stajaše tu, i Mi je obradovasmo Ishakom,
a poslije Ishaka Jakubom, i
ona se osmjehnu.
72.
"Jadna ja!" – reče – "zar da rodim ovako stara, a i ovaj
moj muž je star. Ovo je zaista nešto neobično!"
73.
"Zar se čudiš Allahovoj moći?" –
rekoše oni -, "Allahova milost i Njegovi
blagoslovi su na vama, obitelji vjerovjesničkoj. On je dostojan hvale i On
je plemenit!"
74.
I pošto Ibrahima prođe strah i dođe mu radosna vijest, on se
poče raspravljati sa Našim izaslanicima o Narodu Lutovu;
75.
Ibrahim je zaista bio dobrodušan, sažaljiv i odan.
76.
"O Ibrahime, prođi se toga, naređenje od Gospodara tvoga je
stiglo; njih će stići patnja sigurno!"
77.
I kad izaslanici Naši dođoše Lutu, on se zbog
njih nađe u neprilici i bi mu teško pri duši, pa reče: "Ovo je
mučan dan!’
78.
I narod njegov pohrli njemu, - a i prije su radili sramotna djela. "O
narode moj", - reče on – "eto mojih kćeri, one su vam
čistije! Bojte se Allah i pred gostima mojim me ne sramotite! Zar
među vama nema razumna čovjeka?"
79.
"Ti znaš da nam nisu potrebne tvoje kćeri" – rekoše oni -,
"ti doista znaš šta hoćemo mi".
80.
"Ah, da ja samo imam moć" – reče on – "ili da se mogu
osloniti na nekog snažnog!"
81.
A meleki rekoše" "O Lute,
mi smo izaslanici Gospodara tvoga, oni tebi ne mogu nauditi. Ti kreni sa
čeljadi svojom u gluho doba noći bez žene svoje, nju će zadesiti
isto što i njih, i neka se niko od vas ne obazire! – Rok im je praskozorje, a
zar praskozorje nije blizu?"
82.
I kada pade naredba Naša, Mi sve prevrnusmo, ono što je bilo gore – bi dolje, i
na njih kao kišu grumenje od pečena blata spustismo, koje je neprekidno
sipalo,
83.
obilježeno od Gospodara tvoga, - a ono nije daleko ni od jednog nasilnika.
84.
I Medjenu – brata njihova Šuajba.
"O narode moj,", - govorio je on – "Allahu se klanjajte, vi
drugog boga osim Njega nemate, i krivo na litru i na kantaru ne mjerite. Vidim
da u obilju živite i bojim se da vas jednog dana ne zadesi kazna, pa da svi
nastradate.
85.
O narode moj! Pravo mjerite ne litru i na kantaru i ne zakidajte ljudima stvari
njihove i ne činite zlo po zemlji praveći nered.
86.
Bolje vam je ono što Allah ostavlja kao dozvoljeno, ako hoćete da budete
vjernici; a ja nisam vaš čuvar".
87.
"O Šuajbe", - govorili su oni – "da li
vjera tvoja traži od tebe da napustimo ono čemu su se naši preci klanjali
ili da ne postupamo sa imanjima našim onako kako nam je volja? E baš si
’pametan’ i ’razuman’!"
88.
"O narode moj", - govorio je on – shvatite da je meni jasno ko je
Gospodar moj i da mi je On dao svega u obilju. Ja ne želim da činim ono
što vama zabranjujem; jedino želim da učinim dobro koliko mogu, a uspjeh
moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu
se obraćam.
89.
O narode moj, neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas
zadesi ono što je zadesilo Nuhov narod ili Hudov narod ili Salihov narod. A
i Lutov narod nije mnogo prije vas živio.
90.
I tražite oprost od Gospodara svoga, i onda Mu se pokajte! – Gospodar moj je,
uistinu, samilostan i pun ljubavi.
91.
"O Šuajbe", - rekoše oni – "mi ne
razumijemo mnogo toga što ti govoriš, a vidimo da si ti među nama jadan;
da nije roda tvoga, mi bismo te kamenovali, ti nisi nama drag".
92.
"O narode moj", - reče on – "zar vam je rod moj draži od Allaha, koga sasvim odbacujete? Gospodar moj dobro zna ono
što vi radite!
93.
O narode moj, činite sve što možete, a činiću
i ja. Vi ćete sigurno saznati koga će kazna stići koja će
ga osramotiti i ko je lažac. Pa, čekajte i ja ću s vama
čekati"
94.
I kada je pala naredba Naša, Mi smo, iz milosti Naše, Šuajba
i vjernike s njim spasili, a one koji su zlo činili pogodio je užasan glas
i oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomični osvanuli,
95.
kao da na njoj nikada nisu ni postojali. Daleko bio Medjen
kao i Semud!
96.
I Musaa smo poslali sa znamenjima Našim i dokazom
jasnim
97.
faraonu i glavešinama njegovim, ali se oni povedoše za faraonovim
naređenjem, a njegovo naređenje nije bilo razumno.
98.
Na Sudnjem danu on će svoj narod predvoditi i u vatru ga uvesti, a užasno
je mjesto u koje će doveden biti!
99.
Na ovom svijetu ih je pratilo prokletstvo, a pratit će ih i na onom;
strašan će biti "dar" kojim će darivani biti!
100.
To su neke vijesti koje ti o gradovima kazujemo; neki od njih još postoje, a
neki su sa zemljom sravnjeni.
101.
Mi nismo prema njima bili nepravedni, već oni samo prema sebi. I kada bi
pala naredba Gospodara tvoga, ništa im nisu pomogla božanstva njihova kojima su
se, a ne Allahu, klanjali, samo bi im propast njihovu povećali.
102.
Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje
činili. Kažnjavanje njegovo je zaista bolno i strašno.
103.
To je pouka za one koji se plaše patnje na onom svijetu; a to je Dan kada
će svi ljudi biti sabrani i to je Dan kada će svi biti prisutni,
104.
a Mi ga odgađamo samo za neko vrijeme.
105.
Onoga dana kad dođe, bez dopuštenja Njegova niko ni riječ neće
izustiti, a među njima bit će nesrećnih
i srećnih.
106.
I nesrećni će u Džehennem,
u njemu će teško izdisati i udisati;
107.
dok je nebesa i Zemlje, u njemu će ostati, - osim ako drukčije
Gospodar tvoj ne odredi. Gospodar tvoj, zaista radi ono što želi.
108.
A srećni će u Džennet;
dok je nebesa i Zemlje, u njemu će boraviti, - osim ako drukčije
Gospodar tvoj ne odredi; bit će to dar koji će neprekidno trajati.
109.
Zato ne sumnjaj u to šta će biti s onima koji se klanjaju ovima; oni se
klanjaju onima kojima su se, još prije, klanjali preci njihovi. Mi ćemo im
doista ono što su zaslužili – bez odbitka dati!
110.
I Musau smo Knjigu dali, pa su se o njoj u mišljenju
podvojili. I da nije Riječi Gospodara tvoga ranije izrečene, bilo bi
s njima svršeno, jer oni u nju sumnjaju mnogo.
111.
I svima njima će Gospodar tvoj prema djelima njihovim platiti, jer On
dobro zna ono što su radili.
112.
Ti idi pravim putem, kao što ti je naređeno, i nek
tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro
vidi ono što radite.
113.
I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi
nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače,
nema vam pomoći!
114.
I obavljajte molitvu početkom i krajem dana, i u prvim časovima
noći! Dobra djela zaista poništavaju rđava. To je pouka za one koji
pouku žele.
115.
I strpljiv budi! Allah doista neće uskratiti nagradu onima koji dobra
djela čine.
116.
A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su
branili da se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo
radili odavali su se onome u čemu su uživali, i grešnici su postali.
117.
Gospodar tvoj nije nikada nepravedno uništavao sela i gradove ako su stanovnici
njihovi bili dobri.
118.
A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio.
Međutim, oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti,
119.
osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio. I ispunit
će se riječ Gospodara tvoga: "Napuniću,
zaista, Džehennem džinnovima
i ljudima – zajedno!"
120.
I sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo
zato su da njima srce tvoje učvrstimo. I u ovima došla ti je prava istina,
i pouka, i vjernicima opomena.
121.
I reci onima koji neće da vjeruju: "Radite što god možete, a i mi
ćemo
raditi;
122.
i čekajte, i mi ćemo čekati!’
123.
Allah zna tajne nebesa i Zemlje i Njemu se sve vraća, zato se samo
Njemu
klanjaj i samo se u Njega uzdaj! A Gospodar tvoj motri na ono što
radite.