Mekka – 54 ajeta
U
ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1.
Ha-mim.
2.
Objava je od Milostivog, Samilosnog,
3.
Knjiga čiji su ajeti jasno izloženi, Kur'an na
arapskom jeziku za ljude koji znaju,
4.
vjesnik radosnih vijesti i opomena, - pa opet većina njih glavu
okreće, neće ni da čuje.
5.
"Srca naša su" – govore oni – "pod pokrivačima, daleka od
onoga čemu nas ti pozivaš, i mi smo gluhi za to, a između nas i tebe
je pregrada, pa ti radi, i mi ćemo raditi."
6.
Reci: "Ja sam čovjek kao i vi, samo – meni se objavljuje da je vaš
Bog samo jedan Bog, zato se Njemu iskreni klanjate i od Njega oprosta tražite!
A teško onima koji Njemu druge ravnim smatraju,
7.
koji zekat ne daju i koji u onaj svijet ne vjeruju!
8.
One koji vjeruju i dobra djela čine zbilja čeka nagrada
neprekidna."
9.
Reci: "Zar, zaista, nećete da vjerujete u Onoga koji je u dva
vremenska razdoblja Zemlju stvorio – i još Mu druge ravnim smatrate? To je
Gospodar svjetova!"
10.
On je nepomična brda po njoj stvorio i blagoslovljenom je učinio i
proizvode njezine na njoj odredio, sve to u četiri vremenska razdoblja, -
ovo je objašnjenje za one koji pitaju,
11.
zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo još maglina bilo, pa njemu i
Zemlji rekao: "Pojavite se milom ili silom!" – "Pojavljujemo se
drage volje!" – odgovorili su,
12.
pa ih u dva vremenska razdoblja, kao sedam nebesa, stvorio, i odredio šta
će se u svakom nebu nalaziti. A nebo najbliže sjajnim zvijezdama smo
ukrasili i nad njim Mi bdijemo. To je odredba Silnoga i Sveznaloga.
13.
A ako glave okrenu, ti reci: "Opominjem vas munjom onakvom kakva je
pogodila Ada i Semuda,
14.
kada su im sa svih strana poslanici njihovi dolazili i govorili: "Ne
klanjajte se nikome do Allahu"! – a oni odgovarali: "Da je Gospodar
naš htio, On bi meleke poslao, mi ne vjerujemo u ono
što je po vama poslano."
15.
Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. "Ko je od nas jači?"
– govorili su. A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jači od
njih, - a i znamenja naša su poricali.
16.
I Mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim, vjetar leden, da bismo im još na
ovom svijetu dali da osjete sramnu patnju, - patnja na onom svijetu bit
će, zaista, još sramnija -, i niko im neće u pomoć priteći.
17.
I Semudu smo na pravi put ukazivali, ali, njima je
bila milija sljepoća od pravog puta, pa ih je stigla sramna kazna od
munje, prema onome kako su zaslužili,
18.
a one koji su vjerovali i Allaha se bojali Mi smo
spasili.
19.
A na Dan kad Allahovi neprijatelji u vatru budu
potjerani, - oni prvi bit će zadržani, da bi ih sustigli ostali, -
20.
i kad dođu do nje, uši njihove, i oči njihove, i kože njihove svedočit će protiv njih o onome što su radili.
21.
"Zašto svjedočite protiv nas!" – upitat će oni kože svoje.
– "Allah, koji je dao sposobnost govora svakom biću, obdario je darom
govora i nas", - odgovorit će. – "On vas je prvi put stvorio i
Njemu ste se, evo vratili.
22.
Vi se niste krili zato da ne bi uši vaše i oči vaše i kože vaše protiv vas
svjedočile, već zato što ste vjerovali da Allah neće saznati
mnogo štošta što ste radili.
23.
I to vaše uvjerenje, koje ste o Gospodaru svome imali, upropastilo vas je, i
sada ste nastradali."
24.
Pa i ako budu trpjeli, njihovo boravište će vatra biti; a ako budu tražili
naklonost Allahovu, njihovoj molbi neće se
udovoljiti.
25.
Mi smo im bili odredili loše drugove koji su im lijepim prikazivali ono što su
uradili i ono što će uraditi, i na njima se obistinilo ono što je
rečeno za narode, džinnove i ljude koji su prije
njih bili i nestali – doista su nastradali.
26.
Oni koji ne vjeruju govore: "Ne slušajte ovaj Kur'an, nego pravite buku da
biste ga nadvikali!’
27.
Zato ćemo Mi sigurno dati da nevjernici iskuse nesnosnu patnju, i kaznit
ćemo ih najgorom kaznom za djela koja su počinili.
28.
To je kazna za Allahove neprijatelje, vatra u kojoj
će im vječna kuća biti, kao naplata što su dokaze Naše stalno
poricali.
29.
I nevjernici će reći: "Gospodaru naš, pokaži nam džinnove i ljude, one koji su nas zaveli, da ih stavimo pod
noge naše, neka budu najdonji."
30.
Onima koji govore: "Gospodar naš je Allah" pa poslije ostanu pri tome
–dolaze meleki: "Ne bojte se i ne žalostite se,
i radujte se Džennetu koji vam je obećan.
31.
Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom; u njenu ćete
imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imat ćete,
32.
bit ćete počašćeni od Onoga koji prašta i koji je
Milostiv."
33.
A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i
koji govori: "Ja sam doista musliman!"
34.
Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom
prisni prijatelj postati,
35.
To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo srećni.
36.
A kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti
zatraži utočište u Allaha, jer On, uistinu, sve
čuje i zna sve.
37.
Među znamenjima Njegovim su noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte
licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom,
već padajte licem na tle pred Allahom, koji ih je stvorio, ako želite da se samo njemu
jedinom klanjate.
38.
A ako oni neće da te poslušaju, - pa, oni koji su kod Gospodara tvoga
hvale Ga i noću i danju i ne dosađuju se.
39.
Jedno od znamenja Njegovih je i to što ti vidiš suhu zemlju, a kad na nju
spustimo kišu, ona se pokrene i uzbuja. Onaj ko njoj
daje život oživjet će sigurno i umrle, jer je On kadar sve.
40.
Oni koji riječi naše izvrću neće se, doista, od Nas sakriti. Pa
da li će biti ugodnije onome koji u vatru bude bačen ili onome koji
na Sudnji dan dođe smiren? Radite šta hoćete, On, zaista, vidi šta vi
radite.
41.
Oni koji ne vjeruju u Kur'an, pošto im je objavljen... A on je, zaista, knjiga
zaštićena,
42.
laž joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od Mudroga i hvale
dostojnoga.
43.
Tebi se neće reći ništa što već nije rečeno poslanicima
prije tebe. Gospodar tvoj zaista prašta, a i bolno kažnjava.
44.
A da Kur'an objavljujemo na tuđem jeziku, oni bi sigurno rekli:
"Trebalo je da su mu ajeti razumljivi. Zar jezik
tuđ, a onaj kome se objavljuje Arap?" – Reci: "On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji neće da vjeruju – i gluhi
su i slijepi, kao da se izdaleka mjesta dozivaju.
45.
I Musau smo Knjigu dali, pa su se zbog nje podvojili.
A da nije Riječi Gospodara tvoga prije izrečene, sa ovima bi bilo
već svršeno, jer oni mnogo u Kur'an sumnjaju.
46.
Ko čini dobro, u svoju korist čini, a ko radi zlo, na svoju štetu
radi. – A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim.
47.
Samo On zna kada će smak svijeta nastupiti. A ni plodovi ne izlaze iz
cvjetnih čaški svojih i nijedna žena ne zanese i ne rodi, a da On to ne
zna. A na Dan kad ih On upita: "Gdje su oni koje ste smatrali Meni
ravnim?" – oni će odgovoriti: "Javljamo ti da niko od nas to ne
tvrdi."
48.
I neće biti onih kojima su se prije klanjali i uvjerit će se da ne
mogu nikud umaći.
49.
Čovjeku ne dosadi da bogatstvo traži, a kada ga neimaština zadesi, onda
zdvaja i nadu gubi.
50.
Kad ga obaspemo milošću Našom, poslije nesreće koja ga zadesi, on
govori: "Ovo sam i zaslužio i ja ne mislim da će Čas oživljenja
doći. A ako budem Gospodaru svome vraćen, kod Njega me čeka Džennet." A Mi ćemo one koji nisu vjerovali
sigurno o onom što su radili obavijestiti i da iskuse patnju tešku – doista
ćemo im dati.
51.
Kada čovjeku milost Našu darujemo, postaje nezahvalan i uzoholi se, a kada
ga nevolja dotakne, onda se dugo moli.
52.
Reci: "Šta mislite, ako je Kur'an od Allaha, a vi u nj nećete da vjerujete – koje onda u
većoj zabludi od onoga koji je u protivrječju
dalekom od istine?"
53.
Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima
samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to
što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?
54.
Oni sumnjaju da će pred Gospodara svoga stati, a On znanjem Svojim
obuhvata sve.