Mekka
– 112 ajeta
U
ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1.
Ludima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni, bezbrižni, ne
mare za to.
2.
I ne dođe im nijedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se,
slušajući je, ne podsmjehuju
3.
Srca rasijanih. A mnogobošci govore šapatom: "Da li je ovaj nešto drugo do
čovjek kao i vi? Zar ćete slijediti vradžbinu, a vidite da
jest?"
4.
"Gospodar moj zna" – reče on – "šta se govori i na nebu i
na Zemlji; On sve čuje i sve zna!"
5.
Oni, čak, govore: "To su samo smušeni snovi; on ga izmišlja; on je
pjesnik; neka nam donese kakvo čudo kao i prijašnji poslanici!"
6.
Nijedan grad koji smo Mi prije njih uništili nije u čudo povjerovao, pa
zar će ovi vjerovati?
7.
I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte
sljedbenike Knjige ako ne znate vi!
8.
Mi ih nismo stvarali kao bića koja žive bez hrane, ni oni nisu besmrtni
bili.
9.
Poslije smo im obećanje ispunjavali, i njih, i one koje smo htjeli,
spasavali, a one koji su nevaljali bili uništavali.
10.
Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?
11.
A koliko je bilo nevjerničkih sela i gradova koje smo uništili i poslije
kojih smo druge narode podigli!
12.
I čim bi silu Našu osjetili, kud koji bi se iz njih razbježali.
13.
"Ne bježite, vratite se uživanjima vašim i domovima vašim, možda će
vas neko što upitati."
14.
"Teško nama," – oni bi govorili -, "mi smo, zaista, nevjernici
bili!"
15.
I kukali bi tako sve dok ih ne bismo učinili, kao žito požnjeveno,
nepomičnim.
16.
Mi nismo stvorili nebo i Zemlju, i ono što je između njih, da se
zabavljamo.
17.
Da smo htjeli da se zabavljamo, zabavljali bismo se onako kako Nama dolikuje,
ali Mi to ne činimo,
18.
Nego istinom suzbijamo laž, istina je uguši i laži nestane; a teško vama zbog
onoga što o Njemu iznosite!
19.
Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod njega ne
zaziru da mu se klanjaju, i ne zamaraju se,
20.
Hvale ga noću i danju, ne malaksavaju.
21.
Zar će kumiri koje oni od zemlje prave mrtve oživjeti?
22.
Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa
nek je uzvišen Allah, Gospodar svemira, od onoga što Mu pripisuju!
23.
On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani.
24.
Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci; "Dokažite!" Ova Knjiga
je pouka za moje sljedbenike, a bilo je knjiga i za one koji su prije mene bili
i nestali. Međutim, većina njih ne zna istinu, pa zato glave
okreću.
25.
Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema
boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!"
26.
Oni govore: "Milostivi ima dijete!" Hvaljen neka je On! A meleki su
samo robovi poštovani.
27.
Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi.
28.
On zna šta su radili i šta će uraditi, i oni će se samo za onoga
kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sami, iz strahopoštovanja prema
Njemu, brižni.
29.
A onoga od njih koji bi rekao: "Ja sam, doista, pored Njega, bog!" –
kaznili bismo Džehennemom, jer Mi tako kažnjavamo mnogobošce.
30.
Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi
raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?
31.
Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potresa, i po
njima smo staze i bogaze stvorili da bi oni kuda žele stizali.
32.
I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a oni se ipak okreću od
znamenja koja su na njemu.
33.
I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom
plove.
34.
Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni
dovijeka živjeti?
35.
Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i
u dobru i Nama ćete se vratiti.
36.
Kada te vide nevjernici, samo ti se rugaju: "Je li to onaj koji vaše bogove
huli?" A oni sami ne vjeruju kada se spomene Milostivi.
37.
Čovjek je stvoren od žurbe. Pokazat ću Ja vama, doista, dokaze Svoje,
zato Me ne požurujte!
38.
Oni govore: "Kada će već jednom ta prijetnja, ako istinu
govorite?"
39.
A da nevjernici znaju da tada neće moći da otklone vatru od lica
svojih i leđa svojih, i da im niko neće moći pružiti pomoć,
40.
Nego će im nenadano doći i zaprepastiti ih i da je neće
moći nazad vratiti i da im se neće vremena dati!
41.
I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je one koji su im se rugali
stiglo baš ono čemu su se rugali.
42.
Reci: "Ko će vas od Milostivog noću i danju štititi?" Niko!
Pa ipak oni od Kur'ana glave okreću.
43.
Zar će ih njihova božanstva, a ne Mi, odbraniti? Ta ona sama sebi ne mogu
pomoći, i niko nevjernike od Naše kazne ne može pod okrilje uzeti!
44.
Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da uživaju, pa su im dani radosti
dugi. A zar oni ne vide da Mi u zemlju njihovu dolazimo i da je s krajeva
njezinih umanjujemo, pa kako bi oni bili pobjednici?!
45.
Reci: "Ja vas opominjem Objavom!" – ali, gluhi ne čuju poziv kad
se opominju.
46.
A da ih samo dašak kazne Gospodara tvoga dotakne, sigurno bi povikali:
"Teško nama, doista, smo sami sebi nepravdu učinili!"
47.
Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo
neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo
za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune
ispitivati.
48.
Mi smo Musau i Harunu dali Tevrat, svjetlo i pouka za one koji se budu grijeha
klonili,
49.
za one koji se Gospodara svoga budu bojali i kad ih niko ne vidi, i koji od
časa oživljenja budu strepjeli.
50.
A i ovaj Kur'an je blagoslovljena pouka koju objavljujemo, pa zar da ga vi
poričete?
51.
Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.
52.
Kad on ocu svome i narodu svome reče; "Kakvi su ovo kumiri kojima se
i dan i noć klanjate?"
53.
oni odgovoriše; "I naši preci su im se klanjali."
54.
"I vi ste, a i preci vaši su bili u očitoj zabludi" – reče.
55.
"Govoriš li ti to ozbiljno ili se samo šališ?" – upitaše oni.
56.
"Ne", - reče – "Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje,
On je njih stvorio, i ja ću vam to dokazati.
57.
Tako mi Allaha, ja ću, čim se udaljite, vaše kumire udesiti!" –
58.
I porazbija ih on u komade, osim onog najvećeg, da bi se njemu obratili.
59.
"Ko uradi ovo sa bogovima našim?" – povikaše oni -, "zaista je
nasilnik".
60.
"Čuli smo jednog momka kako im huli", - rekoše -, "ime mu
je Ibrahim."
61.
"Dovedite ga da ga ljudi vide" – rekoše – "da posvjedoče".
62.
"Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime?" – upitaše.
63.
"To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju da
govore_ - reče on.
64.
I oni se zamisliše, pa sami sebi rekoše; "Vi ste, zaista, nepravedni!’
65.
Zatim glave oboriše i rekoše: "Ta ti znaš da ovi ne govore!"
66.
"Pa zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni
koristiti niti od vas kakvu štetu otkloniti?" – upita on.
67.
"Teško vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se ne opametite?"
–
68.
"Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta da
učinite!" – povikaše.
69.
"O vatro", - rekosmo Mi – "postani hladna, i spas
Ibrahimu!"
70.
I oni htjedoše da mu postave zamku, ali ih Mi onemogućismo
71.
i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili,
72.
i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih učinismo dobrim,
73.
i učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj, i
objavismo im da čine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju
udjeljuju, a samo su se Nama klanjali.
74.
I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kom su stanovnici njegovi
odvratne stvari činili, izbavismo – to, uistinu, bijaše narod razvratan i
zao –
75.
i u milost Našu ga uvedosmo; on je doista, od onih dobrih.
76.
I Nuhu se, kad u davno vrijeme zavapi, odazvasmo i njega i čeljad njegovu
od jada velikog spasismo
77.
i od naroda ga, koji je smatra neistinitim dokaze Naše, zaštitismo. To bijahu
opaki ljudi, pa ih sve potopismo.
78.
I Davudu i Sulejmanu, kada su sudili o usjevu što su ga noću ovce
nečije opasle – i Mi smo bili svjedoci suđenju njihovu –
79.
i učinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali.
I podčinismo planine i ptice s Davudom Allaha hvale: to smo Mi bili kadri
učiniti.
80.
I naučismo ga da izrađuje pancire za vas da vas štite u borbi s
neprijateljem, - pa zašto niste zahvalni?
81.
A Sulejmanu vjetar jaki poslušnim učinismo – po zapovijedi njegovoj je
puhao prema zemlji koju smo blagoslovili; a Mi sve dobro znamo;
82.
i šejtane neke da zbog njega rone, a radili su i poslove druge, i nad njim smo
Mi bdjeli.
83.
I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja snašla, a
Ti si od milostivih najmilostiviji!" –
84.
odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošću
Našom, čeljad njegovu i uz njih još toliko i da bude pouka onima koji se
Nama klanjaju.
85.
I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu, a svi su oni bili strpljivi.
86.
I obasusmo ih milošću Našom, oni doista bijahu dobri.
87.
I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti, - pa poslije
u tminama zavapi: "Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! a ja sam se
zaista ogriješio prema sebi!" –
88.
odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike.
89.
I Zekerijjau se, kada zamoli Gospodara svoga: "Gospodaru moj, ne ostavljaj
me sama, a Ti si jedini vječan!" –
90.
odazvasmo i, izliječivši mu ženu, Jahjaa mu poklonismo. Oni su se trudili
da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su
prema Nama ponizni.
91.
A i onu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u njoj život udahnusmo i
nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo.
92.
Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam – vaš Gospodar, zato se samo
Meni klanjajte!
93.
I oni su se između sebe u vjeri podvojili, a svi će se Nama vratiti.
94.
ko bude dobra djela činio i uz to vjernik bio, trud mu neće lišen
nagrade ostati, jer smo mu ga sigurno Mi pribilježili.
95.
A nezamislivo je da se stanovnici bilo kojeg naselja koje smo Mi uništili
neće Nama vratiti.
96.
I kada se otvore Jedžudž i Medžudž i kada se ljudi budu niz sve strmine žurno
spuštali
97.
i približi se istinita prijetnja, tada će se pogledi nevjernika
ukočiti. "Teško nama, mi smo prema ovome ravnodušni bili; mi smo sami
sebi nepravdu učinili!’
98.
I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate – bit ćete gorivo u
Džehennemu, a u nj ćete doista ući.
99.
Da su oni bogovi, ne bi u nj ušli, i svi će u njemu vječno boraviti,
100.
u njemu će prigušeno uzdisati, u njemu ništa radosna neće čuti.
101.
A oni kojima smo još prije lijepu nagradu obećali, oni će od njega
daleko biti,
102.
huku njegovu neće čuti, i vječno će u onom što im budu duše
željele uživati,
103.
neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekivati:
"Evo ovo je vaš dan, vama obećan!" –
104.
onoga Dana kada smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje. Onako
kako smo prvi put iz ničega stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa
stvoriti, - to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti.
105.
Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti
robovi naslijediti.
106.
U ovom je doista pouka za ljude koji se budu Allahu klanjali,
107.
a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.
108.
Reci: "Meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog, zato se samo Njemu
klanjajte!’
109.
I ako oni leđa okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike,
opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko ono čime vam se prijeti;
110.
On zna glasni izgovorene riječi, zna i ono što krijete,
111.
a ja ne znam da nije to vama iskušenje, i pružanje uživanja još za izvjesno
vrijeme".
112.
"Gospodaru moj, presudi onako kako su zaslužili!" – reče on -,
"a od Gospodara našega, Milostivoga, treba tražiti pomoć protiv onoga
što vi iznosite".