Mekka
- 165 ajeta
U
ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1.
Hvaljen neka je Allah koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, pa
opet oni koji ne vjeruju – druge sa Gospodarom svojim izjednačuju!
2.
On vas od zemlje stvara i čas smrti određuje, i samo On zna kada
će Smak svijeta biti, a vi opet sumnjate.
3.
On je Allah na nebesima i na Zemlji, On zna i što krijete i što pokazujete, i
On zna ono što radite.
4.
A nevjernicima ne dođe ni jedan dokaz od Gospodara njihova od koga oni
glave ne okrenu.
5.
Oni smatraju da je laž Istina koja im dolazi, ali, njih će sigurno
stići posljedice onoga čemu se rugaju.
6.
Zar oni ne znaju koliko smo Mi naroda prije njih uništili, kojima smo na Zemlji
mogućnosti davali kakve vama nismo dali i kojima smo kišu obilatu slali i
učinili da rijeke pored njih teku, pa smo ih, zbog grijehova njihovih,
uništavali, i druga pokoljenja, poslije njih, stvarali.
7.
A i da ti Knjigu na papiru spustimo i da je oni rukama svojim opipaju, opet bi
sigurno rekli oni koji neće da vjeruju: "Ovo nije ništa drugo do
prava vradžbina."
8.
Oni govore: "Trebalo je da mu se pošalje melek!" A da meleka
pošaljemo, s njima bi svršeno bilo, ni cigli čas vremena im ne bi više
dao.
9.
A da ga melekom učinimo, opet bismo ga kao čovjeka stvorili i opet
bismo im učinili nejasnim ono što im nije jasno.
10.
Poslanicima su se i prije tebe rugali, pa je one koji su im se rugali stiglo
baš ono čemu su se rugali.
11.
Reci: "Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su završili oni koji su
poslanike lažnim smatrali!’
12.
Upitaj: "Čije je sve ono što je na nebesima i na Zemlji?" – i
odgovori: "Allahovo!" On je Sebi propisao da bude milostiv. On
će vas na Sudnjem danu sakupiti, u to nema nikakve sumnje; oni koji su
sebe upropastili, pa – i oni neće vjerovati.
13.
Njemu pripada sve što postoji u noći i danu; On sve čuje i sve zna.
14.
Reci:" "Zar da za zaštitnika uzmem nekog drugog osim Allaha,
stvoritelja nebesa i Zemlje? On hrani, a Njega niko ne hrani!" Reci:
"Meni je naređeno da budem prvi među onima koji se
pokoravaju", - i" "Nikako ne budi od onih koji Mu druge ravnim
smatraju!"
15.
Reci: "Ako ne budem poslušan svome Gospodaru, ja se plašim patnje na
Velikom danu."
16.
A onaj ko toga dana bude pošteđen, On mu se smilovao, i to je očiti
uspjeh.
17.
Ako te od Allaha neka nevolja pogodi, - pa, niko je osim Njega ne može
otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari, - pa, samo je On Svemoćni,
18.
i jedini On vlada robovima Svojim; On je Mudar i Sveznajući.
19.
Reci: Ko je svjedok najpouzdaniji?" – i odgovori: "Allah, On će
između mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur'an objavljuje i da
njime vas i one do kojih on dopre opominjem. Zar vi, zaista, tvrdite da pored
Allaha ima i drugih bogova?" Reci: "Ja ne tvrdim." Reci:
"Samo je On – Bog, i ja nemam ništa s tim što vi smatrate druge Njemu
ravnim."
20.
Oni kojima smo Knjigu dali poznaju Poslanika kao što poznaju sinove svoje; oni
koji su sebe upropastili, pa – oni neće vjerovati.
21.
Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori laži ili ne priznaje dokaze
Njegove? Nepravedni zaista neće uspjeti!
22.
A na Dan kada ih sve sakupimo, pa upitamo one koji su druge Njemu ravnim
smatrali: "Gdje su vam božanstva vaša koja ste bogovima držali?"
23.
neće im ništa drugo preostati nego da reknu: "Allaha nam, Gospodara
nam našeg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!"
24.
Gledaj kako će oni sami sebi lagati, a neće im biti onih koji su bili
izmislili!
25.
Ima onih koji dolaze da te slušaju, ali Mi smo na srca njihova zastore stavili,
da Kur'an ne bi razumjeli, i gluhim ih učinili, pa i ako bi sve dokaze
vidjeli, opet u njih ne bi povjerovali. A kada ti dolaze da se s tobom
raspravljaju, govore oni koji ne vjeruju: "To su samo izmišljotine naroda
davnašnjih!"
26.
Oni zabranjuju da se u Kur'an vjeruje, i sami se od njega udaljavaju, i sami
sebe upropaštavaju, a da i ne primjećuju.
27.
A da ti je vidjeti kako će, kad pred vatrom budu zadržani, reći:
"Da nam je da povraćeni budemo, pa da dokaze Gospodara našeg ne
poričemo i da vjernici postanemo!’
28.
Ne, ne! Njima će očevidno postati ono što su prije krili; a kada bi i
bili povraćeni, opet bi nastavili da rade ono što im je bilo zabranjeno,
jer oni su doista lažljivci,
29.
i rekli bi: "Nema života osim na ovom svijetu i mi nećemo biti
oživljeni!’
30.
A da ti je vidjeti kako će, kada pred Gospodarom svojim budu zaustavljeni
i kad ih On upita: "Zar ovo nije istina?" – odgovoriti: "Jeste,
tako nam Gospodara našeg!" – a i kako će On reći: "E pa
iskusite onda patnju zbog toga što niste vjerovali!’
31.
Oni koji ne vjeruju da će pred Allaha stati nastradat će kad im
iznenada Čas oživljenja dođe, i reći će: "O, žalosti
naše, šta smo sve na Zemlji propustili!" i grijehe svoje će na
leđima svojim nositi, a užasno je ono što će uprtiti!
32.
Život na ovom svijetu je smo igra i zabava, a onaj svijet je, zaista, bolji za
one koji se Allah boje. Zašto se na opametite?
33.
Mi znamo da tebe zaista žalosti to što oni govore. Oni, doista, ne okrivljuju
tebe da si ti lažac, nego nevjernici poriču Allahove riječi.
34.
A poslanici su i prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su ih u laž
ugonili i mučili sve dok im ne bi došla pomoć Naša, - a niko ne može
Allahove riječi izmijeniti -, i do tebe su doprle o poslanicima neke
vijesti.
35.
Ako je tebi teško to što oni glave okreću, onda, ako možeš, potraži kakav
otvor u Zemlji ili kakve ljestve na nebo, pa im donesi jedno čudo! Da
Allah hoće, On bi ih sve na pravom putu sakupio; zato nikako ne budi od
onih koji to ne znaju!
36.
Odazvat će ti se jedino oni koji su poslušni. – A Allah će umrle
oživjeti; zatim, Njemu će se svi vratiti.
37.
Oni govore: "Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje kakvo čudo!" Reci:
"Allah je kadar da pošalje čudo, ali većina njih ne zna."
38.
Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi
su poput vas – u Knjizi Mi nismo ništa izostavili – i sakupit će se
poslije pred Gospodarom svojim.
39.
A oni koji dokaze Naše poriču gluhi su i nijemi, u tminama su. Onoga koga
hoće – Allah ostavlja u zabludi, a onoga koga hoće – na pravi put
izvodi.
40.
Reci: "Kažite vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam došla Allahova
kazna ili vas iznenadio Smak svijete, da li biste ikoga drugog osim Allah
priznavali?"
41.
Njega biste samo molili da, ako hoće, otkloni od vas ono za što ste Ga
molili, a ne bi vam ni na umu pali oni koje ste Mu ravnim smatrali.
42.
A poslanike smo i narodima prije tebe slali i neimaštinom i bolešću ih
kažnjavali ne bi li poslušni postali.
43.
Trebalo je da su poslušni postali kad bi im kazna Naša došla! Ali, srca njihova
su ostala tvrda, a šejtan im je lijepim prikazivao ono što su radili.
44.
I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega
otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih
kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili,
45.
i zameo bi se trag narodu koji čini zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar
svjetova!
46.
Reci: "Kažite vi meni, ako bi vas Allah sluša vašeg i vida vašeg lišio i
srca vaša zapečatio, koji bi vam bog, osim Allaha, to vratio?"
Pogledaj kako dokaze iznosimo, a oni opet glave okreću.
47.
Reci; Kažite vi meni, ako bi vas Allahova kazna stigla neočekivano ili
javno, zar bi iko drugi do narod nevjernički nastradao?"
48.
Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju; neka se
zato oni koji vjeruju i dobra djela čine ničega ne boje i ni za
čim nek ne tuguju.
49.
A one koji dokaze Naše ne vjeruju stići će kazna zato što grešno
postupaju.
50.
Reci: "Ja vam ne kažem: ’U mene su Allahove riznice’ , niti: ’Meni je
poznat nevidljivi svijet’ , niti vam kažem: ’Ja sam melek’ – ja slijedim samo
ono što mi se objavljuje." Reci: "Zar su isto slijepac i onaj koji
vidi? Zašto ne razmislite?"
51.
I opominji Kur'anom one koji strahuju što će pred Gospodarom svojim
sakupljeni biti, kad osim Njega ni zaštitnika ni zagovornika neće imati –
da bi se Allaha bojali.
52.
I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i navečer Gospodaru svome mole
želeći naklonost Njegovu – ti nećeš za njih odgovarati, a ni oni
neće odgovarati za tebe, jer bi, ako bi ih otjerao, nasilnik bio.
53.
I tako Mi jedne drugima iskušavamo da bi nevjernici rekli: "Zar su to oni
kojima je Allah, između nas, milost ukazao?" – A zar Allah dobro ne
poznaje one koji su zahvalni!
54.
A kada ti dođu oni koji u riječi Naše vjeruju, ti reci: "Mir
vama! Gospodar vaš je sam Sebi propisao da bude milostiv: ako neko od vas kakvo
ružno djelo iz lakomislenosti učini, pa se poslije pokaje i popravi, - pa,
Allah će doista oprostiti i samilostan biti."
55.
Tako Mi potanko izlažemo dokaze, i da bi očevidan bio put kojim idu
grešnici.
56.
Reci: "Meni je zabranjeno da se klanjam onima kojima se vi, pored Allaha,
klanjate." Reci: "Je se ne povodim za željama vašim, jer bih tada
zalutao i ne bih na pravom putu bio."
57.
Reci: "Meni je doista jasno ko je Gospodar moj, a vi Ga ne priznajete.
Nije u mojoj vlasti ono što vi požurujete; pita se samo Allah, On sudi po
pravdi i On je sudija najbolji."
58.
Reci: "Da je o mojoj vlasti ono što požurujete, između mene i vas
bilo bi svršeno, a Allah dobro zna nevjernike."
59.
U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na
kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema
zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg
što nije u jasnoj Knjizi.
60.
On vas noću uspavljuje, - a zna i šta ste preko dana griješili -, zatim
vas budi, sve dok ne dođe čas smrti. Na kraju, Njemu ćete se
vratiti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti.
61.
On vlada robovima Svojim i šalje vam čuvare; a kad nekome od vas smrt
dođe, izaslanici Naši mu, bez oklijevanja, dušu uzmu.
62.
Oni će, poslije, biti vraćeni Allahu, svome istinskom Gospodaru. Samo
će se On pitati i On će najbrže obračun svidjeti.
63.
Reci: "Ko vas iz strahota na kopnu i moru izbavlja kad mu se i javno i
tajno ponizno molite: ’Ako nas On iz ovoga izbavi, sigurno ćemo biti
zahvalni!’"
64.
Reci: "Allah vas iz njih i iz svake nevolje izbavlja, pa vi ipak smatrate
da ima Njemu ravnih."
65.
Reci: "On je kadar da pošalje protiv vas kaznu iznad vaših glava ili ispod
vaših nogu ili da vas u stranke podijeli i učini da silu jedni drugih
iskusite." Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo dokaze da bi se oni
urazumili!
66.
Tvoj narod kaznu poriče, a ona je istina. Reci: "Ja nisam vaš
čuvar,
67.
svaki nagovještaj ima svoje vrijeme, i vi ćete znati!"
68.
Kada vidiš one koji se riječima Našim rugaju, nek si daleko od njih sve
dok na drugi razgovor ne pređu. A ako te šejtan navede da zaboraviš, onda
ne sjedi više s nevjernicima kad se opomene sjetiš.
69.
Oni koji se boja Allaha neće za njih račun polagati, ali su dužni da
opominju ne bi li se okanili.
70.
Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je život na ovom
svijetu obmanuo, a opominji Kur'anom da čovjek, zbog onoga što radi, ne bi
stradao, jer osim Allaha – ni zaštitnika ni posrednika neće imati i jer se
od njega nikakva otkupnina neće primiti. Oni će, zbog onoga što su
radili, biti u muci zadržani; njih čeka piće od ključale vode i
patnja nesnosna, zato što nisu vjerovali.
71.
Reci: "Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne mogu nikakvu
korist pribaviti ni neku štetu otkloniti pa da budemo vraćeni stopama
našim – a Allah nas je već uputio – i da budemo kao onaj koga su na Zemlji
šejtani zaveli pa ništa ne zna, a koga drugovi njegovi zovu na pravi put: ’Hodi
nama!’" Reci: "Allahov put je – jedini pravi put, i nam je
naređeno da Gospodara svjetova slušamo
72.
i da molitvu obavljamo i da se Njega bojimo; On je Taj pred kojim ćete
biti sakupljeni,
73.
i On je Taj koji je nebesa i Zemlju mudro stvorio: čim On za nešto rekne:
’Budi!’ – ono biva; riječ Njegova je Istina; samo će On imati vlast
na Dan kad se u rog duhne; On zna nevidljivi i vidljivi svijet, i On je Mudar i
Sveznajući."
74.
A kad Ibrahim reče svome ocu Azeru: "Zar kumire smatraš bogovima?!
Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi."
75.
I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi čvrsto vjerovao.
76.
I kad nastupi noć, On ugleda zvijezdu i reče: "Ovo je Gospodar
moj!" A pošto zađe, reče: "Ne volim one koji zalaze!"
77.
A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: "Ovo je Gospodar moj!" A
pošto zađe, on reče: "Ako me Gospodar moj na pravi put ne uputi,
biću sigurno jedan od onih koji su zalutali."
78.
A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu: "Ovo je Gospodar moj,
ovo je najveće!" – A pošto zađe, on reče: "Narode moj,
ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge ravnim smatrate!
79.
Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i
zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!"
80.
I narod njegov se s njim raspravljao. "Zar da se sa mnom raspravljate o
Allahu, a On je mene uputio?" – reče on. "Ja se ne bojim onih
koje vi Njemu ravnim smatrate, bit će samo ono što Gospodar moj bude htio.
Gospodar moj znanjem Svojim obuhvata sve. Zašto se ne urazumite?
81.
A kako bih se ja bojao onih koje s Njim izjednačujete, kada se vi ne
bojite što Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz
dao? I znate li vi ko će, mi ili vi, biti siguran?
82.
Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne
miješaju; oni će biti na Pravom Putu."
83.
To su dokazi naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi više stepene dajemo
onima kojima Mi hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i
sveznajući.
84.
I Mi mu poklonismo i Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo – a Nuha smo još prije
uputili – i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i
Musaa, i Haruna – eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine
–
85.
i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Il'jasa – svi oni su bili dobri –
86.
i Ismaila i El-jese'a i Junusa i Luta – i svima smo prednost nad svijetom
ostalim dali –
87.
i neke pretke njihove i potomke njihove i braću njihovu – njih smo
odabrali i na pravi put im ukazali.
88.
To je Allahovo uputstvo na koje On ukazuje onima kojima hoće od robova
Svojih. A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što
su činili.
89.
To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesništvo dali. Pa ako ovi u
to ne vjeruju, Mi smo time zadužili ljude koji će u to vjerovati.
90.
Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi put. Reci: "Ja od vas ne
tražim nagradu za Kur'an, on je samo pouka svjetovima."
91.
Jevreji ne poznaju Allaha kako treba – kad govore: "Nijednom čovjeku
Allah nije ništa objavio!" Reci: "A ko je objavio Knjigu koju je
donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima, koju na listove stavljate i
pokazujete, - a mnogo i krijete -, i poučavate se onome što ni vi ni preci
vaši niste znali?" Reci: "Allah!" Zatim ih ostavi neka se lažima
svojim zabavljaju.
92.
A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona potvrđuje onu
prije nje da opominješ Mekku i ostali svijet. A oni koji u onaj svijet vjeruju
– vjeruju i u nju i o molitvama svojim brigu brinu.
93.
Koje je nepravedniji od onoga koji laži o Allahu iznosi ili koji govori:
"Objavljuje mi se" – a ništa mu se ne objavljuje, ili koji kaže:
"I ja će reći isto onako kao što Allah objavljuje." A da ti
je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema
njima: "Spasite se ako možete! Od sada ćete neizdržljivom kaznom biti
kažnjeni zato što ste Allaha ono što nije istina iznosili i što ste se prema
dokazima Njegovim oholo ponašali."
94.
A doći ćete Nam pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put
stvorili, napustivši dobra koja smo vam bili darovali. "Mi ne vidimo s
vama božanstva vaša koja ste Njemu ravnim smatrali, pokidane su veze među
vama i nema vam onih koje ste posrednicima držali."
95.
Allah čini da zrnje i košpice prokliju. On iz neživa izvodi živo, iz živa
neživo, - to vam je, eto, Allah, pa kuda se onda odmećete?
96.
On čini da zora sviće, On je noć odredio za počinak, a
Sunce i Mjesec za računanje vremena; to je odredba Silnoga,
Sveznajućeg.
97.
On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate, na kopnu i moru. –
Mi potanko objašnjavamo znamenja Naša ljudima koji znaju.
98.
On vas stvara od jednog čovjeka da na zemlji živite i da u njoj sahranjeni
budete. – Mi potanko pružamo dokaze ljudima koji razumiju.
99.
On vodu s neba spušta, pa Mi onda činimo da pomoću nje niču sve
vrste bilja i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz
palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lahko ubrati, i vrtovi lozom
zasađeni, naročito masline i šipci, slični različiti.
Posmatrajte, zato, plodove njihove, kad se tek pojave i kad zru. To je zaista
dokaz za ljude koji vjeruju.
100.
Nevjernici smatraju džinnove ravne Allahu, a On je njih stvorio, i izmislili
su, ne misleći šta govore, da On ima sinove i kćeri. Hvaljen neka je
On i vrlo visoko iznad onoga kako Ga oni opisuju!
101.
On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene, On sve
stvara, i samo On sve zna.
102.
To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega;
zato se Njemu klanjajte; On nad svim bdi!
103.
Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je milostiv i
upućen u sve.
104.
"Od Gospodara vašeg dolaze vam dokazi, pa onaj ko ih usvaja – u svoju
korist to čini, a onaj ko je slijep – na svoju štetu je slijep, a ja nisam
vaš čuvar."
105.
I, eto, tako, Mi na razne načine izlažemo dokaze da bi oni rekli: "Ti
si Učio!" i da bismo to objasnili ljudima koji hoće da znaju.
106.
Ti ono što ti Gospodar tvoj objavljuje slušaj – drugog boga osim Njega nema! –
i mnogobošce izbjegavaj.
107.
Da, Allah hoće, oni ne bi druge Njemu ravnim smatrali, a Mi tebe nismo
čuvarom njihovim učinili niti si ti njihov staratelj.
108.
Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno
i ne misleći šta govore Allaha grdili. – Kao i ovima, tako smo svakom
narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni će se, na kraju,
Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili obavijestiti.
109.
Oni se zaklinju Allahom, najtežom zakletvom, da će, ako im dođe
čudo, sigurno zbog njega vjernici postati. Reci: "Sva čuda su
samo u Allaha!" A odakle vi znate da će oni, kad bi im ono došlo,
vjernici postali,
110.
i da Mi srca njihova i oči njihove nećemo zapečatiti, i da
neće vjerovati kao što ni prije nisu vjerovali, i da ih nećemo
ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni?
111.
Kada bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pred
njih očigledno sve dokaze sabrali, - oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi
Allah htio, ali većina njih ne zna.
112.
Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu
ljudi i džinnova koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih
obmanuli – a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili; zato ti
ostavi njih, i ono što izmišljaju –
113.
i da bi srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju bila sklona tome i zadovoljna
time, i da bi počinili grijehe koje su počinili.
114.
Zašto da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu
potanko? A oni kojima smo Mi dali Knjigu dobro znaju da Kur'an objavljuje
Gospodar tvoj istinito, zato ti ne sumnjaj nikako!
115.
Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde; Njegove riječi
niko ne može promijeniti i On sve čuje i sve zna.
116.
Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji; oni bi te od
Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo
neistinu govore.
117.
Gospodaru tvom su dobro poznati oni koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro
zna one koji su na pravom putu.
118.
Zato jedite ono pri čijem klanju je spomenuto Allahovo ime, ako vjerujete
u Njegove ajete.
119.
A zašto da ne jedete ono pri čijem klanju je spomenuto Allahovo ime kad
vam je On objasnio šta vam je zabranio, - osim kad ste u nevolji; mnogi, prema
prohtjevima svojim, nemajući za to nikakva dokaza, zavode druge u zabludu.
A Gospodar tvoj dobro zna one koji u zlu svaku prelaze svaku mjeru.
120.
Ne griješite ni javno ni tajno! Oni koji griješe sigurno će biti kažnjeni
za ono što su zgriješili.
121.
Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime, to je,
uistinu, grijeh! A šejtani navode štićenike svoje da se s vama
raspravljaju, pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno mnogobošci
postali.
122.
Zar je onaj koji je bio u zabludi, a kome smo Mi dali život i svjetlo
pomoću kojeg se među ljudima kreće, kao onaj koji je u tminama
iz kojih ne izlazi? A nevjernicima se čini lijepim to što oni rade.
123.
I isto tako Mi učinismo da u svakom gradu velikaši postanu grješnici i da
u njemu zamke postavljaju, ali oni samo sebi zamke postavljaju, a da i ne
primjećuju.
124.
A kada njima dokaz dolazi, oni govore: "Mi nećemo vjerovati sve dok
se i nama ne da nešto slično što je Allahovim poslanicima dano." A
Allah dobro zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje. One koji griješe
sigurno će stići od Allaha poniženje i patnja velika zato što
spletkare.
125.
Onome koga Allah želi da uputi – On srce njegovo prema islamu raspoloži, a
onome koga želi da u zabludi ostavi – On srce njegovo stegne i umornim
učini kao da čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji
ne vjeruju bez podrške ostavi.
126.
Ovo je pravi put Gospodara tvog. A Mi objašnjavamo dokaze ljudima koji pouku
primaju.
127.
Njih čeka Kuća blagostanja u Gospodara njihova; On će biti
zaštitnik njihov zbog onoga što su činili.
128.
A na Dan kada On sve sakupi: "O skupe šejtanski, vi ste mnoge ljude
zaveli!" – "Gospodaru naš," – reći će ljudi,
štićenici njihovi – "mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli
smo da roka našeg koji si nam odredio Ti!" – "Vatra će biti
prebivalište vaše" – reći će On -, "u njoj ćete
vječno ostati, osim ako Allah drugačije ne odredi." Gospodar
tvoj je zaista mudar i sveznajući.
129.
Tako isto Mi prepuštamo vlast jednim silnicima nad drugim zbog onoga što su
zaradili.
130.
"O skupe džinnski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu
dolazili koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ćete ovaj
vaš dan dočekati." Njih je život na Zemlji bio obmanuo i oni će
sami protiv sebe posvjedočiti da su bili nevjernici.
131.
Tako je, jer Gospodar tvoj nije uništavao sela i gradove zbog zuluma njihova –
bez prethodne opomene njihovim stanovnicima.
132.
Svima će pripasti nagrada ili kazna, već prema tome kako su
postupali, jer je Gospodar tvoj bdio nad onim što su radili.
133.
Gospodar tvoj je neovisan i pun milosti. Ako hoće, vas će ukloniti, i
poslije vas one koje On hoće dovesti, kao što je od potomstva drugih
naroda vas stvorio.
134.
Ono čime vam se prijeti doista će doći i vi nećete
stići umaći!
135.
Reci: "O narode moj, činite sve što možete, a činiću i ja;
saznat ćete vi već koga čeka sretan kraj!" Nevjernici
sigurno neće uspjeti.
136.
Oni određuju za Allaha dio ljetine i dio stoke, koju je On stvorio, pa
govore: "Ovo je za Allaha" – tvrde oni -, " a ovo za božanstva
naša"! Međutim, ono što je namijenjeno božanstvima njihovim ne stiže
Allahu, dok ono što je određeno za Allaha stiže božanstvima njihovim. Kako
ružno oni sude!
137.
Mnogim mnogobošcima su tako isto šejtani njihovi ubijanje vlastite djece
lijepim prikazali da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili. A
da je Allah htio, oni to ne bi činili. Zato i njih i njihove izmišljotine
ostavi!
138.
Oni govore; "Ova i ova stoka i ti i ti zemaljski plodovi su zabranjeni,
smiju ih jesti samo oni kojima mi dozvolimo" – tvrde oni -, "a ove i
ove kamile je zabranjeno jahati". Ima stoke prilikom čijeg klanja ne
spominju Allahovo ime, izmišljajući o Njemu laži. A On će ih sigurno
zbog onoga što izmišljaju kazniti.
139.
Oni govore: "Ono što je u utrobama ove i ove stoke dozvoljeno je samo
muškarcima našim, a zabranjeno našim ženama. A ako se plod izjalovi, onda su u
tome sudionici." – Allah će ih za neistine njihove koje oni
pričaju kazniti, On je mudar i sveznajući.
140.
Oni koji iz lakoumnosti i ne znajući šta rade djecu svoju ubijaju i koji
ono čime ih je Allah podario zabranjenim smatraju, govoreći neistine
o Allahu, sigurno će nastradati. Oni su zalutali i oni ne znaju šta rade.
141.
On je taj koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte, i palme i usjeve
različita okusa, i masline i šipke, slične i različite, - jedite
plodove njihove kad plod dadu, i podajte na dan žetve i berbe ono na šta drugi
pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike,
142.
i stoku koja se tovari kolje, - jedite dio onoga čime vas Allah
opskrbljuje, a ne slijedite šejtanove korake, jer vam je on pravi neprijatelj
143.
i to osam vrsta: par ovaca i par koza – Reci: "Da li je On zabranio
mužjake ili ženke ili ono što se nalazi u utrobama ženki?" Kažite mi, i
dokažite, ako je istina to što govorite –
144.
i par kamila i par goveda, - Reci: "Da li je On zabranio mužjake ili ženke
ili ono što se nalazi u utrobama ženki? Dali ste vi bili prisutni kad vam je
Allah to propisao?" – Ima li onda nepravednijeg od onoga koji, ne
znajući istinu, izmišlja laži o Allahu da bi ljude u zabludu doveo. Allah
sigurno neće ukazati na pravi put ljudima koji su nepravedni.
145.
Reci: "Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno
jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja ističe, ili svinjskog mesa, -
to je doista pogano -, ili što je kao grijeh zaklano u nečije drugo, a ne
u Allahovo ime." A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da
glad utoli, Gospodar tvoj će doista oprostiti i milostiv biti.
146.
Jevrejima smo sve životinje koje imaju kopita ili kandže zabranili, a od goveda
i brava njihov loj, osim onog s leđa ili s crijeva, ili onog pomiješanog s
kostima. Time smo ih zbog zuluma njihova kaznili; i Mi, zaista, govorimo
istinu.
147.
A ako ti oni ne budu vjerovali, ti reci: "Gospodar vaš je neizmjerno
milostiv, ali kazna Njegova neće mimoići narod grešni."
148.
Mnogobošci će govoriti: "Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu
ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim
učinili." Tako isto su oni prije njih poricali, sve dok Našu kaznu
nisu iskusili. Reci: Imate li kakav dokaz da nam ga iznesete? Vi se samo za
pretpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite."
149.
Reci: "Allah ima potpun dokaz, i da On hoće, svima bi na pravi put
ukazao!"
150.
Reci: "Dovedite te svoje svjedoke, one koji će posvjedočiti da
je Allah to zabranio!" Pa ako oni posvjedoče, ti im nemoj povjerovati
i ne povodi se za željama onih koji Naše dokaze drže lažnim i koji u onaj
svijet ne vjeruju i koji druge Gospodaru svome ravnim smatraju.
151.
Reci: "Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje; da Mu ništa
ne pridružujete, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog
neimaštine, ne ubijate – Mi i vas i njih hranimo – ne približujte se
nevaljaštinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah zabranio
ubiti, osim kada to pravda zahtijeva, - eto, to vam On preporučuje da
biste razmislili –
152.
i da se imetku siročeta ne približavate, osim na najljepši način, sve
dok punoljetno ne postane, i da krivo na litru i na kantaru ne mjerite, - Mi
nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo -, i kad govorite, da krivo
ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da obaveze prema Allahu ne
kršite, - eto, to vam On naređuje da biste to na umu imali.
153.
I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite,
pa da vas odvoje od puta Njegova; - eto, to vam On naređuje, da biste se
grijeha klonili."
154.
Mi smo Musau Knjigu dali da učinimo potpunom blagodat onome koji će
prema njoj postupati i kao objašnjenje svemu i uputu i milost – da bi oni
povjerovali da će pred Gospodara svoga stati.
155.
A ova Knjiga koju objavljujemo jeste blagoslovljena, zato je slijedite i
grijeha se klonite da bi vam se milost ukazala,
156.
i zato da ne kažete: "Knjiga je objavljena dvjema vjeroispovijestima prije
nas, ali mi ne znamo da je čitamo kao oni",
157.
i da ne kažete: "Da je Knjiga objavljena nama, bolje bismo se od njih
držali pravog puta." Pa objavljuje vam se, eto, od Gospodara vašeg jasan
dokaz i uputstvo i milost; i ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji Allahove
dokaze ne priznaje i od njih se okreće? A Mi ćemo teškom mukom
kazniti one koji se od dokaza naših odvraćaju zato što to stalno čine.
158.
Zar oni čekaju da im meleki dođu, ili kazna Gospodara tvoga, ili neki
predznaci od Gospodara tvoga? Onoga dana kada neki predznaci od Gospodara tvoga
dođu, ni jednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada
vjerovati, ako prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro
uradio. Reci: "Samo vi čekajte, i mi ćemo, doista,
čekati!"
159.
Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se
podijelili, Allah će se za njih pobrinuti. On će ih o onome što su
radili obavijestiti.
160.
Ko uradi dobro djelo, bit će desetorostruko nagrađen, a ko uradi
rđavo djelo, bit će samo prema zasluzi kažnjen, i neće im se
učiniti nepravda.
161.
Reci: "Mene je Gospodar moj na pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru
Ibrahima pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik."
162.
Reci: "Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su
posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova,
163.
koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman."
164.
Reci: "Zar da za Gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On
Gospodar svega? Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki grešnik će samo
svoje breme nositi. Na kraju Gospodaru svome ćete se vratiti i On će
vas o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.
165.
On čini da jedni druge na Zemlji smjenjujete i On vas po položaju jedne
iznad drugih uzdiže da bi vas iskušao u onome što vam daje, Gospodar tvoj,
zaista, brzo kažnjava, ali On, doista, prašta i samilostan je."