BiH se, očito, nalazi u stanju u kome su bile ili jesu zemlje koje su preživjele terorističke napade. To stanje karakterizira nesigurnost, koja se manifestira agresivnošću, netrpeljivost i podozrivost prema svima koji su iole "sumnjivi". 

Dvije žene u Bugojnu morale su skinuti nikab, jer su bile izložene strašnom pritisku sredine.
Jedna je glumica/novinarka svojevremeno hodala po Sarajevu pod nikabom i bilježila šta su joj sve ljudi dobacivali. Bilo je nevjerovatno čitati njene zabilješke.
Nađa Dizdarević, najpoznatija žena pod nikabom u BiH svakodnevno se susreće s otporom sredine u kojoj je rođena, jer hoda pokrivena.
Nađa ne preživljava samo uvrede, nego i fizičke nasrtaje uglavnom žena!
Da li je naš odnos prema pokrivenim ženama - fer?
Jesu li naše reakcije pretjerane ili se one, jednostavno, ne uklapaju u zapadni sistem vrijednosti koje ne samo Bošnjaci u BiH prakticiraju već jako dugo?
BiH se, očito, nalazi u stanju u kome su bile ili jesu zemlje koje su preživjele terorističke napade. To stanje karakterizira nesigurnost, koja se manifestira agresivnošću, netrpeljivost i podozrivost prema svima koji su iole "sumnjivi".
Nakon 11. septembra 2001. godine novine u SAD bile su prepune slučajeva u kojima su pretučene osobe ni krive ni dužne (uopće nisu bili muslimani!), ali sa "sumnjivom" bojom kože.
Treba li nama u BiH danas nikab?
Kratko i jasno - DA!
Za mene je nikab manifestacija svetog prava da je svaki čovjek slobodan da se izražava kako želi, sve dok svojom slobodom ne ugrožava slobodu drugog!
Naravno, stvari nisu tako jednostavne. Treba razlučiti do koje granice moja sloboda ugrožava slobodu drugog i ko je taj ko je meritoran da povuče liniju slobode.
Plus, zar (još jedna verzija nikaba) zakonom je zabranjen i u BiH već punih šest decenija! Tada je taj zakon imao smisla. Teško da bi njegov tekst danas izdržao iole ozbiljniji test realnosti.
Kada se cijeloj priči doda i politikanstvo, onda pravo žene da iz vjerskih ubjeđenja pokriva svoje lice, vrat i ruke, te zamota kosu, postaje subjekt žustre političke rasprave.
A samo je politikanstvo motiv Dodikovih "socijaldemokrata" da otvore pitanje nikaba usred državnog parlamenta! Time oni sasvim svjesno naruku idu radikalnim elementima u Bošnjaka.
BiH se uvijek dičila činjenicom da je mjesto gdje se spajaju istok i zapad. I to jeste tako!
No, spoj istoka i zapada nikada nisu bile samo četiri bogomolje napravljene praktično jedna do druge, nego i časne sestre, ali i sestre mu'minke pokrivenog lica.
Na ovaj ili onaj način, pokrivene žene nisu dio samo bh. tradicije!
Histerične reakcije na nikab ne pomažu. Šta više!
Mi jesmo ljudi. I niko meni ne može zabraniti osjećaj gadosti kada na ulici vidim čovjeka guste duge neuredne brade i pantalonica koje su visoko iznad gležnjeva. Za mene je to pokazatelj (duhovnog) siromaštva i nehigijene!
No, ta gadost ostaje samo moja, kao i pravo tog čovjeka da se nosi kako misli da treba, bez prava da na mene ili bilo koga drugoga utiče da se i ja tako počnem nositi ili - ne dao Bog - promijenim način na koji klanjam!
Već sam jednom ranije na ovom blogu istakao da nije način da se s "radikalnim" i radikalnim elementima u bošnjačkom narodu bavi sigurnosni aparat ove zemlje. Policija nema suptilnosti i njihov način djelovanja je - "pendrekski".
U raspravu i iznalaženju rješenja radikalizma u Bošnjaka, koje je mnogo, mnogo manje nego li to "nadležne službe" tvrde, ključnu ulogu ima intelektualna/akademska zajednica.
A one je i dalje zabrinjavajuće neaktivna!
Zato, još jednom - nikab je sveto pravo žene da se obuče kako želi i zakonsko propisivanje koda oblačenja uvodi u haotični pravni sistem ove zemlje opasni mehanizam represije koji vodi u samo dodatno sužavanje slobode.
Nema života bez rizika! Nisu neosnovani strahovi da se nikab može zloupotrijebiti i to se nebrojeno puta dešavalo. Ali, dugoročno, jedini način da se zloupotreba spriječi jeste sloboda da se on nosi i da se u tom pravu uživa. I one koje u pravu odijevanja po svojoj volji uživaju bit će prve u redovima zaštite tog prava od zloupotrebe.
Ako sve bude ostavljano policiji i špijunima, ne piše nam se dobro!

Sead Numanović, Dnevniavaz.ba